Borja.org

Nekad, kad se vozim gradom, vidim ga u onoj žutoj izbledjeloj nijansi, kakvu imaju stare fotografije, a i kanali mi se izgube u prošlosti... Kao da je tek 1955. i Chat Baker je na proputovanju kroz Europu: zasvirat će možda u nekom amsterdamskom baru, a djevojke s izgledom iz tridesetih sjedit će za barom, ispijajući svoja pića. Onda čujem taj tužni zvuk trube, stanem kraj prvog kanala, sjednem na klupu, zapalim jednu, pitajući se kad će početi padati lišće, i kako će Vondelpark izgledati u jesen...kako god izgledao, Amsterdam probudi poetičnost u čovjeku, i iako je ritam života puno brži nego u Zagrebu, ponekad postoje ti momenti u kojima jednostavno ne žurite, jer šteta je propustiti grad poput Amsterdama...svaki kutak ima neku priču, priču iz prošlosti, sadašnjosti ili priču koja će tek biti ispričana...kako god...Ima ulica, kojima se ni sam ne mogu načuditi dovoljno jer imaju neki vibe, nisam siguran zašto uživam toliko u njima, ali svaki put kad naiđem na neki lijepi dio, poput Amstelwega, sa pogledom na kanal, osjećam kao da bi tamo bilo lijepo skrasiti se, slušati jazz i čitati neki dobar sf...još samo lulu da nabavim...bit će da je zbog klime...ali pamtite takve trenutke, kada radite cijeli dan pa onda skoknete samo zapaliti jednu u vondelpark, i prepustiti se suncu, čuti možda malo gipsy jazza...samo zaboravite na sve i baš vas briga, cijeli svijet je vaš...

...xgeek je ovih dana malo rijeđe updateiran, ali to je isključivo zbog previše drugih obaveza...statistike ionako pokazuju da ovo čitam samo ja :) skoro...a to je isto nevažno, bitna je ta poetičnost...:)...kad vas nešto drži budnim, upijate svijet oko sebe, pišete, pamtite, sejvate u neki poetični folder da izvučete ponekad...

hr.digg|prijavi