Borja.org

Čitam malo amsterdam.report i vidim nije mi loše, di god okreneš sve uvijek super, osim povremenih nostalgija..E sad, reality check nije za mene, jer ja tu živim i znam kako mi je i kako se snalazim, ali vi, potencijalni odlazioci u bijeli svijet...da ne bi bilo zabune...zajebano je...Ako ste visokoobrazovani, posao možete naći iz Hrvatske preko Interneta i otići gdje god vam se ide, doći na posao, plaću, stan, a možete i odmah zapaliti na željenu poziciju, pa putem smišljati što ćete zapravo napraviti.

Tako nekako kombiniram i ja. Putem...
Jasno je meni da zarađujem za hr fine pare, ali za nl samo dovoljno. Dovoljno da imam za sve što mi treba, od stana do hrane, modnih detalja, razonode, ali ipak ne onoliko koliko je realna cijena moga rada. Da bi došli do svoje realne cijene, morate prvo odbaciti sve idealističke nematerijalističke pretpostavke i jurišati zdravo kapitalistički na pare. No, nije problem u novcu, jer novac se ovdje vrti i uvijek ga možete naći. Ovdje samo luzeri i superdokoni bogataši ne rade. Svatko, ali baš svatko može naići na neki posao. Stvarni problem Amsterdama je - stan. Naći stan u Amsterdamu, sobu, spavanje, smještaj je prava katastrofa, osim ako niste vlasnik hotela.

Ako imate plan u kojem Vi, osoba ta i ta, odlazite na rad u neku državu gdje će vas pošteno i na vrijeme platiti, te ćete si osigurati lijepi život, svakako probajte posao naći preko interneta. Ako ga nađete, doći ćete na riješenu stvar. OK, ima i druga opcija.
U drugoj opciji vi odlazite negdje, na blef. Kao idem ja, pa jebiga, vidjet ćemo. Ono što u vama druga opcija budi, a prva ne, je osjećaj da što vam je teže, to ste vi odlučniji uspjeti. Kad bi to transformirali u psovku (edit-transform:) zvučalo bi otprilike ma je*** ću vam...

Da samo znate koliko je puta ova fraza upotrebljena pri nošenju teških tereta, obavljanju glupih/dobro plaćenih poslova, stotinu zatvorenih vrata samo zato što ste od tamo odakle jeste, što na kraju počinjete cijeniti, jer niste odgajani u svijetu gdje je ali stvarno novac. Ipak, taj glupi posao plaća školu, jebiga...i stan...i hranu...i zabavu....

Kopanje se to zove, malo po malo ali prema cilju bez posustajanja. Jer. kako mi to volimo reći do I have an option?

Woody Allen u jednoj od svojih knjiga priča svoju noćnu moru: kao, kaže, sanjam ja da idem livadom i nosim košaru punu opcija, kad, pogledam u košaru, a košara prazna! Smiješan tip...

U svakom slučaju, kako god okrenete biti će zanimljivo i napeto i teško i lako, i nikad, baš nikad vam neće pasti na pamet da idete tamo odakle ste došli...

...jer stvari se nekako uvijek poslože kako trebaju, ponekad to i je u zadnji čas, ali složi se to...

hr.digg|prijavi