Borja.org

Nalazimo se na Cvjetnom; Ona je sva u bijelom i divno joj stoji. Izgleda kao djevojka u neobaveznoj šetnji; iza nje je cijeli dan pun sastanaka. Puno radi jer je kreativac na više nivoa. Stalno nešto; kritizira se bez razloga. Poznato mi je to. Tako ambiciozne/kreativne osobe, uglavnom nikada nisu zadovoljne onim što naprave, jer uvijek imaju osjećaj da su to mogli i bolje.

Da li je to težnja za perfekcionizmom ili višim ciljevima i postignućima, ne znam.

Sjedamo u novootovoreni restoran u Hebrangovoj. Izgleda fancy. San prostor daje vam neki fini osjećaj koji će vas iz centra Zagreba prebaciti u bilo koji drugi kraj planete. Razgovaramo pijući mineralnu, čekajući da na stol stigne lagana ljetna hrana, kojom ćemo nasladiti sva čula. Ona je pisac. Odličan, bez imalo sumnje. "Mi smo ti mladi na kojima je sve ostalo, mijenjajmo sada svijet dok je naš," govorim joj.

Dok mi priča, shvaćam kako njen istančani um sklon psihoanalizi odlazi u moje najskrivenije duhovne kutke; ne osjećam se razotkrivenim. S njom se osjećam kao s nekim kome bi ionako sve rekao.

Neki lik svira, na mjestu koje ne vidimo, piano. Glazba koja sasvim odgovara tom mjestu i toj atmosferi. I cijelo su vrijeme oko vas, samo što vas ne hrane. Svako malo diskretno vas prekidajući šarmatnom ponudom; i sam chef vas obilazi biti siguran da ste zadovoljni.

[ stylish moment.01

"Možda bi mogla pisati o stylish mjestima u gradu," kažem. "Mogla bi, ali ajde mi molim te reci koja su to mjesta. Toga nema." zaključuje.

Shvaćam kako Zagreb nikada neće biti New York. Ne znam da li me to rastužuje ili veseli. Nedefiniran sam. ]

Idemo zajedno u projekt. Projekt mijenjanja svijeta. I osjećamo se kao da idemo tek u susjedni caffe, popiti kavu, uz zalazeće sunce. Neobavezno.

"To se može objasniti i astrološki," kaže mi, bivajući baš to što jest a što joj odlično stoji.Ona čita mene, ja čitam nju.

hr.digg|prijavi