Borja.org

* Osjeti gnjev moj! Zašto!? Zbog oca mog...moram priznati, odlična mi je reklama za Kulturist, svaki put se nasmijem kad je vidim i jedna je od rijetkih koje pamtim. I to je dobra stvar. Smiješna je pak, da T-Portal prenosi vijest o istraživanju Gfk u kojoj kažu Zabrinjavajući je podatak da još uvijek 65 posto hrvatskih građana ne koristi internet te da se udio onih koji koriste internet zadnjih nekoliko godina ne povećava. Pitam se u čemu je problem

* Kolega Vukorepa upozorio me danas na odličnu kolumnu Download This, u kojoj neki lik donosi linkove na male zabavne igre kojima ćete ubiti vrijeme (na poslu:)

* I opet policija - na Korčuli mlade privode s lisicama na rukama zbog preglasne glazbe, a kad se privodi diler, u jednoj ruci mu je Jo-Jo u drugoj reket za stolni tenis s privezanom lopticom. Već sam neki dan preporučio odličan tekst u Feralu koji se bavi temom

* Kako je tehnologija promijenila svijet oglašavanja odnosno kako ga mijenja, piše BBC. Tek banalni primjer - softver za prepoznavanje lica, kada pogledate u reklamu (outdoor naravno) ustanoviti će kojeg ste spola i na temelju toga prikazati reklamu

* Kako konačno pokrenuti svoj online business, piše Entrepreneurs journey

* Još uvijek aktualna repriza brutalne serije OZ, navela je neke blogere da se pitaju, je li doista tako u američkim zatvorima. Ne samo da je tako, nego još i gore - prema izvještaju No Escape Human Rights Watcha iz 2001., Smaragdni grad je pravi mali raj prema događanjima u stvarnome svijetu. Kompletan izvještaj, No Escape, Male Rape u U.S. Prisons, možete, ako imate želudac za takvo štivo, pročitati na stranicama navedene organizacije

* Kanađani su fini ljudi - Toronto Star donosi istinite priče koje pokazuju kako ljudi nisu uvijek tako loši. Podsjetilo me to na događaj od prije dosta vremena, desetak godina, kada sam se vozio bez karte u tramvaju. Nas troje nepoznatih stajali smo skroz na kraju kad nas je iznenadila kontrola, i dok je kontrolor pregledavao kartu osobe broj 2 (smještene između mene i osobe broj 1), taj čovjek preko puta mene kimnuo je glavom (pitajući imam li kartu), ja sam kimnuo lijevo desno i on mi je pružio svoju. Neki dan pak, ušao sam u trgovinu u Teslinoj, samo da kupim bočicu vode. Ljubazna dama ispred mene, s punom košarom, pustila me preko da riješim tih par kuna računa prije nje. Jednog vrlo kišnog dana, baš je pljuštalo, došao sam na tramvajsku stanicu, s kišobranom naravno. Tamo je stajao jedan čovjek bez ikakve kabanice, ili slične zaštite. Došao sam do njega i podijelio kišobran. Iznenadio se, odmah sam to primijetio, nije očekivao. Drugi put pak, kupovao sam nešto u trgovini i blagajnica mi je vratila ostatak novca koji sam joj dao. Odmah sam vidio da mi je krivo vratila pa sam joj to i rekao - Krivo ste mi vratili. Prvo se zbunila, onda sam joj rekao da mi je dala stotinjak kuna više. Nema tih novaca koji mogu donijeti taj pogled, osjećaj nade i vjere u ljude u očima, kakav je bio u njenim

hr.digg|prijavi