report
28.travnja 2007
Sljeme 3
Subotu sam ponovo proveo na Sljemenu, dobar dio dana sunčao sam se gore. Ovaj put išao sam malo ranije. Navio sat u osam, probudio se u 7, riješio trgovinu i krenuo. No, prije sam svratio do jednog od bike shopova kako bi kupio kacigu. Nisu ih imali, a nije mi se dalo čekati da se drugi otvore (bilo je oko 8 i 30 ), pa sam uzeo samo pribor za krpanje gume i pumpu! Što da mi gore pukne guma? Nije da znam to riješiti, ali sjetio bi, u djetinjstvu sam to često radio. Guma ipak nije pukla, ali svejedno, bio sam safe. I ne samo zbog toga! Nosio sam i SAS survival guide. Što ja znam, može se Medvednica "probuditi", neki mega potres, vulkan, što god, a u toj knjižici sve i svašta, ono totalni vodič za preživljavanje.
U podnožju sam pojeo jabuku ;) i dio puta odradio cestom, dio išao puteljcima i stazama revolucije. Ne znam jel to ta staza, ali mislim da je u pitanju Leustek, malo je zahtjevnija za mene početnika, ali skrati put masu. Cestom je do gore 10, a tom stazom oko 5 i sitno kilometara. Turistička zajednica grada Zagreba inače dijeli biciklističku kartu Medvednice, to moram uzeti, a shvatio sam da si moram kupiti i odjeću za bike, ako ću redovito ići gore, a vjerujem da hoću. Spuštanje je bilo mrak, traje to dosta, ne zaustavljaš se do Frankopanske ;) Nije da sam nešto jurio...
Od ostalog:
Neki vozači misle da je sljemenska cesta njihova osobna rally staza, a čini se da vozači quad motora isto to misle za makadamske puteve pa i livade po kojima se igraju djeca
Sa mnom je ručala i jedna mačka, koju sam nahranio. Pitao sam, jesi ti mačak u čizmama, ali nisam dobio odgovor
Nije baš neka gužva bila, ekipa je zapalila na more, i guess. I prohladno je bilo, ono hladni vjetar, fino svježe
U trenutku pisanja ovo teksta, iza moje zgrade, a na putu prema centru, prošlo je najamnje pedeset motora u skupini. Hell's Angels stigli u grad, run for your life
Naravano, bilježio sam stvarnost, mislim da bi sigurno prije stigao da ne stajem svako malo fotkati. Evo što sam snimio (ostalo na flickru):
U podnožju sam pojeo jabuku ;) i dio puta odradio cestom, dio išao puteljcima i stazama revolucije. Ne znam jel to ta staza, ali mislim da je u pitanju Leustek, malo je zahtjevnija za mene početnika, ali skrati put masu. Cestom je do gore 10, a tom stazom oko 5 i sitno kilometara. Turistička zajednica grada Zagreba inače dijeli biciklističku kartu Medvednice, to moram uzeti, a shvatio sam da si moram kupiti i odjeću za bike, ako ću redovito ići gore, a vjerujem da hoću. Spuštanje je bilo mrak, traje to dosta, ne zaustavljaš se do Frankopanske ;) Nije da sam nešto jurio...
Od ostalog:
Neki vozači misle da je sljemenska cesta njihova osobna rally staza, a čini se da vozači quad motora isto to misle za makadamske puteve pa i livade po kojima se igraju djeca
Sa mnom je ručala i jedna mačka, koju sam nahranio. Pitao sam, jesi ti mačak u čizmama, ali nisam dobio odgovor
Nije baš neka gužva bila, ekipa je zapalila na more, i guess. I prohladno je bilo, ono hladni vjetar, fino svježe
U trenutku pisanja ovo teksta, iza moje zgrade, a na putu prema centru, prošlo je najamnje pedeset motora u skupini. Hell's Angels stigli u grad, run for your life
Naravano, bilježio sam stvarnost, mislim da bi sigurno prije stigao da ne stajem svako malo fotkati. Evo što sam snimio (ostalo na flickru):
Povezani članci
Izdvojeni članci
- Plan B u Rijeci
prije 8 dana, 6h - Plan B 9, lipanj
prije 20 dana, 8h - Redakcijski zid
prije 23 dana, 3h - Biker, biciklistički magazin
27.05.2008. - Sretan rođendan, Borja.org
18.05.2008. - Plan B 8, svibanj
14.05.2008. - Plan B 7, travanj
14.04.2008. - Kako nastaje Plan B - video!
01.04.2008. - Drama na Sljemenu!
30.03.2008. - Plan B 6, ožujak
14.03.2008.




























Komentari
ja cijeli dan sjedim doma i prevodim :(
pravi bajkeri voze po tibetu :)
na tibetu nekidan :)))
Tako sam bila crknuta.
Kasnije osvojili smo vrh, ja doduše napola živa i spustili se.
Nažalost, ne mogu naći nikoga tko bi sa mnom u nove avanture. Ovdje se ljudi izgleda vole voziti samo po gradu a meni to nije uživancija.
Za prvi maj sam bila u obližnjem izletištu kroz koje teče rijeka. I (opet) nam je nestalo vode (hahahah...počinjem da se brinem kada ovako pogledam koliko puta ostajem bez vode), te ja bidončić i put sela. Tamo...nema, povratničko selo, suhe čatrnje...Krasno...Divlji zapad, neoslobođeni Kalahari...Ljepota...
Poslali me ljudi na onu rijeku, ali negdje je to na sredini toka...kažu i oni je piju tu...Ipak...ne usudih se.
mozda se sretnemo...
kojom rutom opce ides do gore?
Upišite komentar, ako baš želite...
Ime, email i komentar su obavezni. Hejterski komentari i spam biti će obrisani. Ako želite da vam nešto i odgovorim, to će se prije dogoditi ukoliko me konktaktirate na mail :)