report
07.ožujka 2008
Pješaci bez glave
Svaki dan prošećem, bilo od jednog mosta do Vjesnika, bilo od Vjesnika do mosta ili uz kakvu veću prometnicu i svaki, ali baš svaki dan vidim pješake kako prelaze cestu na mjestu gdje nema zebre ili pretrčavaju na crveno. Još i gore, slušaju svoje ajpodove i uopće ne gledaju ide li kakav autić od tonu i sitno prema njima! Neki dan sam vidio lik, nigdje nije gledao, auto je prošao par centimetara od njega. Isto tako, svakodnevno nekog pokupi auto nasred Slavonske, Avenije Dubrovnik ili na kakvoj sličnoj brzoj prometnici. I ne kužim nikako, kuda ti ljudi žure i zar je stvarno teško pogledati ide li auto odnosno sačekati da se upali zeleno. Zeleno je druga priča, i to sam spominjao, na granici Dugava, Sloboštine i Travnog moraš na jednom od semafora kad je zeleno pažljivo prelaziti jer pomahnitali vozači najmanje misle na činjenicu da je zeleno jer su na telefonu ili žure uhvatiti žuto. Srećom, tamo često zna stajati policija pa se smire. A možda je stvar u ovome:
Poklonivši prirodu volanu, čovjek ima najviše izgleda da bude smrskan na iščavlanim pješačkim prijelazima. Taj je prostor uzak, jasno omeđen i momci za volanom mogu točno gađati. A osim toga, tu je zeleno svjetlo kojim vas pokušavaju zajebati, ohrabrujući vas na prelaženje, pa vas namame u zamku. Ja prelazim uvijek na crveno.
Ajar, "Pseudo"
Poklonivši prirodu volanu, čovjek ima najviše izgleda da bude smrskan na iščavlanim pješačkim prijelazima. Taj je prostor uzak, jasno omeđen i momci za volanom mogu točno gađati. A osim toga, tu je zeleno svjetlo kojim vas pokušavaju zajebati, ohrabrujući vas na prelaženje, pa vas namame u zamku. Ja prelazim uvijek na crveno.
Ajar, "Pseudo"
Komentari
Svaki dan sam na onom velikom križanju Avenije Dubrovnik i Većeslava Holjevca. Kada ljudi prelaze cestu, zaborave da im auti mogu doći i koso iza leđa (oni koji skreću, jer je tako napravljeno) i uvijek, ama baš uvijek se nađe neki kreten (ili češće kretenka) koja zakorači - onda budu problemi, sviranje, prepadi kada auto prođe na 5 cm i slično.
Jednostavno ne mogu shvatiti. Ja u svakom trenutku imam uvid u situaciju oko sebe. I kada ne prelazim cestu, a hodam primjerice sa strane ili čekam da se upali semafor, pratim aute da se ne bi slučajno dogodilo da neki izgubi kontrolu (sjetite se tragedije kod trešnjevačkog placa prije godinu-dvije).
to na trešnjevci je isto bilo grozno, treba paziti, ili zapaliti na neki otok gdje nema prometa ;)
kao da je zg tokyo......................
Treba biti u NY-u - nema slusanja glazbice niti nikakvih mobitela u rukama.
Osobno kada slusam i hodam 12 puta pregledam da li mogu proci, - neugodno iskustvo nakon sto te auto pokupi pa lezis 2-3 tjedna u bolnici :)
a recept za prelaženje ceste - uvijek prelazi preko kao da ti je privi put. jer se i sa previše samopozdanja i poznavanja raskršća možeš gadno zajebati
Ozbiljno, nije problem stat, a još manji problem krenut s autom.
A dok sam u ulozi pješaka, onda ne razumijem one koji ne stanu, one koji misle da će stići, pa mi doslovno izleti, ali ne kužim ni te pješake koji idu brže-bolje nekud. Ono, chill out, ja sam na ispite kasnio, pa sam čekao zeleno :)
the darkest sunglasses
& can't tell.............
but u get used to it................
Upišite komentar, ako baš želite...
Ime, email i komentar su obavezni. Hejterski komentari i spam biti će obrisani. Ako želite da vam nešto i odgovorim, to će se prije dogoditi ukoliko me konktaktirate na mail :)