Borja.org

Moj prvi susret s tehnologijom dogodio se negdje oko 1982. godine, baš kad i Mundial u Španjolskoj. Iz trule kapitalističke Amerike stari je meni i burazu donio Casio satove s digitronom (kalkulator) i, pazi sad - Atari igraću konzolu! (Skru ju PS2).

Mislim, sat s digitronom, crni samozatajni ali ipak vidljiv, priskrbio mi je popularnost među djevojkama i školskim geekovima, i među djevojkama, da se ne zaboravi. Nije da je imao pregršt opcija, ali je u to vrijeme bio apsolutni zakon. Naučio sam na njemu napisati 35 1837, što je okrenuto davalo riječ J*** SE, da ne psujemo u našem pristojnom mediju. Uvijek je čovjek, pa tako i ja, tražio u tehnologiji i zabavnu primjenu, pa je, evo, nađoh vrlo rano.

Atari je, s druge strane, bio stvoren za prokletu zabavu pa smo to i činili, danonoćno. Danas je ova konzola totalni retro, a od joysticka su nedavno napravili i novu igraću konzolu, koja u sebi sadrži i nekoliko igara. Prije Atarija igrao sam samo Pong na TV ekranima prijatelja/rođaka čiji su starci radili u Njemačkoj ili u nekoj drugoj zemlji u kojoj se zapadna tehnologija mogla kupiti. Sada, sve igre svijeta, samo su čekale da ih zaigram! Najčešće bili su to Asteroidi i Star Wars. U Ratovima zvijezda vektorska animacija i zelene linije davale su osjećaj 3D prostora i vaš je zadatak bio jedini mogući - uništiti Death Star. ("It's not the Moon", odnosno spomenuta igra, sada se može nabaviti u sklopu emulatora za osobna računala). Svima sam okolo pričao kako imam kompjuter, jer to je Atari za mene bio, a buraz mi je govorio da TO NIJE KOMPJUTER!

Slow motion

Danas tog se vremena rado prisjetim posjećujući nekoliko odličnih nostalgija siteova poput onog divno dizajniranog na adresi yesterdayland.com (danas također u arhivi), čija podjela se kreće preko igračaka, filmova i glazbe određenog desetljeća pa sve do modnih detalja i sitnica koje smo tada voljeli. Ova su područja tada bila u nekom drugom formatu, koji je nadrastao sam sebe, podijelivši se na nekoliko layera od kojih su neki sada mali i napredni poput gotovo svake verzije Flasha, dok su drugi bugoviti i nestabilni poput Microsoftovih operativnih sustava, ali svejedno rade, uz pokoju zakrpu.
Osamdesetih, čekali smo dosta u redovima za raznorazne namirnice ili potrepštine poput deterdženta. Koje nezamislivo vrijeme, ono nema kave. Ideš! U devedesetima isto nije bilo lako - upload sitea od tri megabajta trajao je satima, za današnje vrijeme to je bio totalni slooooow moootioooon. Slali bi site na server i na 2,7 MB veza bi pukla, pa sve ponovo. U jednom trenutku, kad je pak korisnicima pukao film, organizirali su i prosvjed korisnika Interneta - DOSTA! Odlučili su ne spajati se jedan dan na Internet (to je bilo zasigurno teško iskustvo), a svi mi koji smo imali barem malo posjećenije siteove, stavili smo crnu početnu stranicu u znak podrške. I nije bilo lako, ali i 36.600 je nekad bilo brzo pa smo se snalazili i s tim.
Iz današnje se perspektive sve ovo čini kako daleka daleka prošlost, koja kao da se nikada nije dogodila. A prošlost se događa i iz nje navodno učimo.

Povratak Otpisanih

Kada je HDZ odnio pobjedu na izborima, dobar dio biračkoga tijela prošli su trnci, a neki kažu i nelagoda. Na Internetu, po raznoraznim forumima i news grupama, dio je pakirao kofere, a dio likovao nad pobjedom. Priznajem, prije bih se svrstao u ovu grupu koja se nad pobjedom zgrozila, no taj je osjećaj trajao kratko. Iako je većina mog okruženja komentirala kako nas ne čeka ništa dobro, ja sam bio skloniji optimističnijem pogledu na budućnost. Prije svega zato što se neke stvari razvijaju bez obzira tko je na vlasti. Tehnologije, na primjer. Imamo kablovski i DSL Internet, bežične mreže, kao nacija smo snobovi, što će na kraju rezultirati većom penetracijom novih tehnologija u hrvatske domove bez obzira za koga glasali. Mobiteli su, naime, nadam se da ste primijetili, postali mala računala i samo je pitanje dana kada će većina mobilnih modela na tržištu biti napredna. Tako će i svi oni koji nemaju previše dodirnih točaka s računalima, u ruke dobiti jedno, malo ali vrijedno. S njim će moći štošta raditi, a ako se navuku na Internet kao na SMS, bit će to revolucija. Pad cijena svih gadgeta koje fanatično obožavamo, poput DVD-a ili digitalnih satelitskih prijemnika, unijet će tehnologiju u domove diljem Hrvatske. Bez obzira tko bio na vlasti, lijevi, srednji ili desni, tech razvoj ne može stati. Svijet ide, s nama ili bez nas, pa treba biti zahvalan i na malim stvarima - barem znamo kojim putem. A na njega možete krenuti bez obzira na trenutnu političku garnituru i bez obzira znaju li oni kako glasati onim famoznim elektroničkim sustavom u Saboru.
Odlučite li se glasati za tehnologiju, ne možete ne profitirati jer će ona uvijek raditi za vas. Računalo kao takvo uređaj je koji svom vlasniku nudi i višestruki povrat novca, uz sav entertainment. I zato se ne bojim za svoju i vašu budućnost jer znam da najmoćniji alat imamo u svojim rukama. Osim toga, ako je nafta vladala dvadesetim stoljećem, ovim će vladati informacija koja je dostupna većini od nas. Samo je pitanje što ćemo mi učiniti s njom. Slažem se, političari igraju ulogu u našim životima, ali mnogo više za sebe i druge možemo napraviti sami jer, ako niste primijetili, vlast se mijenja, a mi smo ti koji ostajemo i, na kraju, odlučujemo o istoj toj vlasti. A stvari koje vam se ne sviđaju na kraju opet sami mijenjate, lako i brzo ili teško i dugotrajnim radom; u oba slučaja treba barem pokušati od ove zemlje napraviti mjesto gdje će drugi željeti doći, a ne mjesto iz kojeg se želi otići.

hr.digg|prijavi