Borja.org

Osim što je na njemu svirao naš dizajner/ilustrator, pohodio ga je, dakako, velik broj ljudi. Cijeli otvoreni prostor Bambus bara, smještenog iza glavnog motovunskog trga, bio je uređen u skladu s temom "teškog rada", a priču su pratile i parole "Today we work hard to party hard" i slične. DJ-i su se nalazili na skelama, noseći na glavi kacige kakve se nose na gradilištima. Uz sav taj mali spektakl posao je ipak napravio najmanji Diesel detalj - jedan običan crveni bedž. Bedž je dijelila ekipa Diesela, a na njemu piše "I am hard worker". Nakon same zabave rijetki su bili oni koji bedž nisu zakačili za neki modni detalj, pa tako i ja.

Taj mali bedž jedan je od najboljih branding poteza koje sam u posljednje vrijeme vidio, iako sa samog bedža nije moguće saznati da iza njega stoji Diesel. Ista je kompanija na jesen počela s organizacijom after shopping partyja petkom, na kojem uz DJ-a (obično je to William Collins, idealan za takve prilike) možete po sniženim cijenama pokupiti par modnih detalja najnovije kolekcije i, dakako, uzeti svoj bedž. U Zagrebu možete sresti dosta ljudi koji bedž nose, a i nije rijetkost da vas slučajni prolaznik/putnik namjernik zapita odakle vam i kako do njega doći. Genijalno. Tako mali proizvod namijenjen promociji napravio je tako velik posao i učinio Diesel još prepoznatljivijim i boljim u očima njegovih korisnika. Jedan je to od dokaza da se promocija ne mora raditi s gomilom novaca i svom silom spektakularnih detalja - dovoljan je bedž da pokrene priču.

Slična se priča dogodila ponovo u Motovunu, no ne u svrhu takvog brandinga. Jednog ranog jutra, kada su motovunske ulice skoro prazne (jer zabave traju do jutra), netko je po cijelom gradu okačio kvačice pa smo se svi, sjedeći opet u tom našem omiljenom Bambus baru, ispijajujući prve kave, pitali o čemu je riječ (cijeli se grad to pitao). I na kraju nije nimalo bitno o čemu se radilo (o ideji "zakačite se na film"), nego o tome da male stvari mogu doprinijeti velikim branding idejama jednostavno na foru intrige.

Ekspanzija, ključ uspjeha

Piše jedan od kolega IT novinara u jednom takvom magazinu kako Jutarnjem listu zapravo i ne treba web site, jer im to, navodi, nije core business. Magične riječi. Core business. I u pravu je, Jutarnjem web nije core business, kao što nije ni kompaniji za koju kolega radi niti većini od mnogobrojnih profitabilnih webova u Hrvatskoj. Da su sve te kompanije slušale ovaj genijalni savjet, danas bi domaći web bio upola (ako ne i više) manji. Prosurfajte malo domaćim web odredištima i vidjet ćete da je velik broj siteova koji su tek produžetak onoga čime se kompanija zapravo bavi. HTnet, VIPnet, Iskon, samo su najpoznatiji primjeri.

Argument me, priznajem, razočarao, očekivao sam nešto pametnije - ne pokretati web zato što vam to nije core business isto je kao da HP-u, Dellu ili Gatewayu savjetujete da ne ulaze u consumer electronic segment proizvoda već da se drže isključivo PC-ja. Zamislite da je netko u Sonyju bio mudar pa rekao kako ne treba raditi igraću konzolu jer im to "nije core business"? Isplati li se širiti na druga tržišta i druge proizvode, najbolje je pitati najsiromašnijeg čovjeka na svijetu, Billa Gatesa. Ništa dobro mu nije donijelo što ima MSN portal, gomilu softvera nevezanog uz core business.

I piše kolega kako njegova redakcija prihvaća to što Jutarnji nema web, za razliku od nas ovdje koji pišemo peticije, borimo se za njihov web, apeliramo. Svi mi prihvaćamo to što Jutarnji nema web i, iskreno, nije na nama da se za isti borimo - ako menadžeri EPH odluče izaći na web, to će i učiniti, no meni je kao običnom korisniku žao što ne postoji. I nisam jedini koji smatra da bi EPH morao konsolidirati redove i predstaviti se u jednom moćnom web izdanju, to smatraju i neki od vodećih menadžera u Hrvatskoj, koji gledaju malo dalje u budućnost.

Ako ćemo tako, ni Storyju nije trebao SuperNova show, ni Elleu Modelle, ni Kliku tiskano izdanje, pa su ipak sve to napravili i, gle, pokazalo se kao dobar potez, a vrijeme će pokazati što će se još sve izroditi iz toga. Smatram kako širenje businessa jedne "tvornice sadržaja" prema mediju koje već sada čita oko 1,4 milijuna korisnika (po podacima GfK Online Monitora) korisnika pametan potez. Iste one tvornice sadržaja koja neprestano širi business udaljavajući se tako od jezgre poslovanja.

Web dileme

Web može biti kao spomenuti mali bedž koji privlači pažnju na nešto drugo, core business. Siguran sam tako da bi Brandman dobio na popularnosti kada bi napravio Flash crtić o Brandmanu, superjunaku koji spašava djevojke od fake modnih marki zbog toga što je kao mali njegova majka kupila fake Fendi torbicu. I od tada, poput Batmana, (s tom razlikom što je Brandman brandiran od glave do pete) - u posljednji trenutak spašava djevojku koja je fake Pradu htjela kupiti na ulici. Web je i više nego dobar kanal za brandiranje, zaseban business, predstavljanje svijetu. Ulaganje u njega može biti jako maleno, a s jako dobrim feedbackom za kompaniju, da je prava šteta ne iskoristiti priliku.

hr.digg|prijavi