Borja.org

Divimo se svi zajedno starim moreplovcima koji su se oslanjali na instinkt, zvijezde, sekstant, položaj sunca, i komadić ponekad vidljivog kopna, koje i ne mora biti to što misle da jest. I spremni smo svu tehnologiju koju imamo isti tren zamijeniti za svo to znanje koje je služilo prve moreplovce i one koji su hrabro plovili gdje niti jedan brod nije zaplovio. Negdje u noći ipak, negdje pokraj Malog medvjeda, vidimo satelit kako prolazi.

Ni zvijezde više nisu usamljene, čovjek im se malo približio.
Gledamo taj satelit u prolazu, negdje na Biševu, dok nam naš admin i voditelj hardverskog laboratorija objašnjava genijalnu tehnologiju skrivenu iza GPS sustava. Dosita inteligetno rješenje, svi se slažemo, ali pod zvjezdanim nebom u uvali Mezoporat, s pogledom na Komižu, ona je sasvim nebitna jer ovdje vrijede neka druga pravila. Kada more pokaže svu svoju snagu, pričaju nam, ne bori se tehnologija protiv nje, već čovjek, sam za kormilom.

A nevrijeme, kao ono uz Siciliju o kojem smo slušali, dolazi nitokuda, odjednom. Osam metarski valovi razbijaju bokobrane; ne stigneš misliti o strahu, iako znaš da je tu negdje, samo se pokušavaš dočepati obale koje je blizu, ali do koje nikako da stigneš. Valovi te bacaju, a ti se boriš s njima. Kao da uopće ima vremena poslužiti se tehnologijom, možda tek poslati SOS poziv radio stanicom. I tu shvatiš da se čovjek i tehnologija u nekim stvarima ne mogu mjeriti. Jednom ribaru, koji je na moru skoro cijelu godinu, između otoka koje poznaje od rođenja, ne treba ona da mu kaže da će nevera. Pogled na oblake, dovoljan je.

A na Visu, i još više na Biševu, vrijeme ide polako, gotovo kao da ga možeš dotaknuti dok sjediš i gledaš more kako se mreška. Za sve nas i sve vas koji živite juppievskim životom, s dvedeset satnim radnim danom, to je nirvana. Uvala Porat, koja gleda na otvoreno more, sunce koje te grije i tek procvalo cvijeće mami te da jednom zauvijek ugasiš gradsku vrevu i smiriš se ovdje.

Na Visu imamo slow food moment. Višesatno uživanje u plodovima mora, s dvije svijeće usred više duboke noći, pravi su opuštajući trenutak. Jednostavno zaboraviš sve i dišeš punim plućima ostatke juga koje se smirilo. Gledaš zvijezde; govore ti da će sutra biti lijep dan za dići jedra.
Ipak, ima onih koji se oslanjaju na tehnologiju i isključivo na nju, što, pokazuju polurazbijene jedrilice i brodovi, nije uvijek dobro jer elektronika može pogriješiti. U našem slučaju ipak je pomogla; vraćamo se s Visa prema Rogoznici, sve nam se uvale i ulazi čine istima. Sigurni smo da smo na pravom putu, a GPS potvrđuje naše sumnje. Mapa pokazuje da je marina iza rta prema kojem smo se uputili.

Timski rad

Tim buliding ili kako ga od milja zovemo, team bleeding, doista je za svaku manju kompaniju dobra stvar, naročito ako se ide ne jedrenje. Dvije Bavarie 36 s kojima smo plovili nisu velik prostor, pa nekoliko dana živite s ljudima koje znate. I to ponašanje na tako malom prostoru odraz je jedne osobe. Jer, treba oprat suđe, dići jedra, složiti konope, izvaditi bokobrane, vezati čvorove, baciti sidro, skuhati ručak, otvoriti vino. Oni koji spremno i bez pitanja skaču i rješavaju što treba, takvi su i u radnom okruženju.

Oni drugi, koji se šlepaju sa svih strana, isti su takvi i na poslu. Mnogo jedno takvo putovanje otkrije o ljudima, i ne samo o tome kakvi su, već i kako se snalaze u nepredviđenim situcijama, koliko su kreativni i kako reagiraju. Jednom će manageru takvo jedrenje otkriti više negoli konkretan rad na nekom projektu, barem mi se tako čini. Jer oni vrijedni će takvi i ostati, a oni lijeni će se takvima potvrditi. U neke ćete se možda razočarati, neke ćete voljeti još više. Ako vas još, ne daj Bože, uhvati nevera ili valovi od tri-četiri metra, more koje valja, tu nema puno prostora za ne biti onakvim kakav usitinu jeste. A to je prava prilika za upoznati zaposlenike, ali i managere, čelnike kompanije.

Ono što mi je najdraže na brodu, je red. Skiper je glava kuće, njegova se riječ sluša bez pogovora, ma kakvim nam se činila. Unatoč toj čvrstoj hijerarhiji, rad je isključivo timski. Kao što se u poslu kojim se bavite, u pojedinim projektima, poput izgradnje web sitea stvari rješavaju timski, tako se i na brodu dižu jedra. Preslika je to projekta jer svatko zna što mu je činiti i svatko je odgovoran za nešto. I kao što, ako programer izostavi liniju koda site neće raditi, tako se ni jedro neće dići, ako netko iz tima ne odradi svoj dio posla.

I ovdje i u različlitim IT ili sličnim projektima, kao što su utvrdili autori knjige Funky Business, ljudi su ključ uspjeha. Ne vodi kompaniju tehnologija iza nje, već ljudi ispred nje. I u našem se slučaju to pokazalo točnim, kada smo protekle godine na Kornatima počeli rješavati budućnost magazina koji držite u rukama. Ako ste jedan od managera, priuštite zaposlenicima ovakav team buliding. Dobit ćete odgovore na mnoga pitanja.

pc chip 109

hr.digg|prijavi