Borja.org

Jasno je naravno da gramofoni neće umrijeti, no hoće li opstati kao obavezan dio klupske scene teško je reći. Naime, alternativna rješenja koja se pojavljuju sve su više u prvom planu, izazivajući publiku i DJ-e da se pozabave njima, prije svega kao intrigantnim DJ uređajima. No, da bi razumjeli evoluciju DJ-a, moramo se vratiti malo u prošlost. DJ kao funkcija postoji negdje od pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je sam DJ više bio neka vrst record selectora. Osim što je birao ploče, DJ je u to doba i govorio uglavnom u radijski mikrofon, pa je bio zapravo nešto između DJ-a i voditelja. Prava se DJ revolucija događa krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća, a neka od ključnih imena su Kool Herc, The Godfather of Hip Hop, i DJ Pete Jones, koji je bio DJ broj jedan za disco.

Disco je zapravo i izdigao DJ-a na malo višu razinu, a grad u kojem se uglavnom sve događalo, bio je New York. Prvi su disco DJ-i tako svirali na 7 inčnim 45RPM pločama, jer su se 12 inčne pojavile tek 1975. godine. Do tada DJ-i su puštali dosta funka, soula i ranih disco pjesama. Prvi se pak službeni znaci disco glazbe pojavljuju 1973. godine, kada je magazin Rolling Stone donio članak o come backu diskoteka; sam izraz discotheques nastao je za vrijeme Drugog svjetskog rata u okupiranom Parizu, a odnosio se na jazz klubove. No, kako je već spomenuto tek se 1975/76 disco probija u široke narodne mase, i to kada su se pojavila 12 inčne ploče. Razlika između 7 i 12" ploča bila je velika; 7 inčne su rađene za radijsko emitiranje i nedostajalo im je basa, dok su 12" dobile željeni bas; zvuk je na njima više odgovarao klubovima. Pravi se disco tek tada počeo događati a trajao je do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon disco glazbe koja je izbacila DJ-a u prvi plan, pojavila se House glazba, i to kao direktni nastavak disco glazbe. Njegova nešto jača eksponiranost događa se pak sredinom osamdesetih, kada je i sam glazbeni pravac nazvan House, i to po čikaškom Warehouse klub, gdje je resident DJ bio i Frankie Knuckless. Osim njega, neka od velikih imena koja trebate zapamtiti su Larry Levan, spomenuti Kool Herc, Ron Hardy, Tee Scott, Francois Kevorkian. Uz njih, koji su se uglavnom nalazili u New Yorku i Chicagou, za DJ kulturu izuzetan je važan i Detroit. Tamo se je naime rađao techno zvuk, a glavni su krivci bili Derrick May, Juan Atkins, i Kevin Saunderson. Elektronska glazba iznijela je DJ-a na sasvim novu poziciju. Naime elektronski je zvuk zahtijevao nešto sofisticiranije tehnike miksanja, odnosno prijelaza sa jedne na drugu pjesmu. I za sve to bili su nužni gramofoni, koji su evo već nekoliko desetljeća "najbolji prijatelji" većine DJ-a. Ako je suditi po alternativnim rješenjima, gramofoni bi uskoro mogli biti povučeni u drugi plan. Naime, neka su od takvih alternativnih rješenja sve bliža DJ-ima.

Final Scratch

Final Scratch je izazvao mnoge reakcija odmah po svom pojavljivanju. Ključno je pitanje bilo ono koje si postavljamo i sami: hoće li Final Scratch ubiti gramofone, a možda i nezavisnu elektronsku glazbu? Kod Final Scratcha se naime koristi računalo; gramofoni se spajaju prvo na računalo, a preko računala se ide na mikser. Pjesme se sa ovim alatom ne puštaju sa vinila već je riječ o .mp3 ili .waw formatu, koji je dakako poznat svim korisnicima računala. Sam se uređaj sastoji od prijenosnog računala, dvije Final Scratch ploče i Scratchampa. Scratchamp je uređaj koji se spaja na računalo, putem USB porta, a koji signal iz gramofona šalje u mikser. Kako sve to izgleda iz perspektive fizike, objasnio je Sead Džubur, jedan od osnivača udruge Špica (www.spica-info.hr), urednik PLUR-a, na elektronsko glazbenom portalu er45.com: "U najjednostavnijem slučaju, na FS ploču snimljen je sinusoidalni signal.

Recimo da je signal frekvencije 1000Hz, tj. 1000 valova u sekundi. Kada ploča svira na gramofonu pri standardnih 33 okretaja, računalo registrira tu normiranu (engl. default) frekvenciju te pušta mp3 zapis normalnom brzinom, kao što bi očekivali od ploče koja se vrti normalnom brzinom (pitchu klizni potenciometar gramofona je na 0%). Povećamo li međutim brzinu vrtnje ploče, signal koji će računalo registrirati biti će povećane frekvencije. Zašto? Uzmimo da je na 10mm duljine brazde snimljeno 100 punih valova zvuka. Pri normalnoj brzini ploče, igla će tih 100 valova pročitati u desetinki sekunde, te ćemo tako dobiti nazivnih 1000Hz. Povećamo li brzinu vrtnje ploče, tih 10mm pročitat će se brže od desetinke sekunde, recimo da se pročita u 0.09 sekundi.

Tada je frekvencija izlaznog zvuka 1111Hz, tj. povećana je (ton je viši). Računalo registrira tu promjenu frekvencije i automatski povećava pitch (tj. ubrzava) zapisa na izlazu. Analogna reakcija dešava se i pri spuštanju pitcha." Od eminentnih DJ imena Final Scratchom se koriste John Acquaviva i Richie Hawtin, domaćoj publici dobro poznata imena. Mnogi ljubitelji dobrog zvuka smatraju Final Scratch opasnim; naime kako ste i sami vidjeli sa ovim uređajem se koristi .mp3 ili .waw. format. U budućnosti, ako se Final Scratch raširi postoji bojazan da bi DJ-i prestali kupovati vinile i jednostavno skidati glazbu sa Interneta. To svakako nije dobra vijest za male nezavisne diskografske kuće. Velika odgovornost leži na DJ-ima i vlasnicima klubova, koji će svojim glasom za odnosno protiv ovakve opreme, možda odlučiti o budućnosti nezavisne elektronske glazbene industrije. Više o Final Scratchu možete pronaći na adresi www.finalscratch.com.

iPod

Kao i slučaju disco glazbe, opet je grad New York bio poprište inovacije. Ovaj put ne u smislu glazbenog pravca nego u smislu nove DJ opreme. iPod, mp3 player koji je nesumnjivo jedan od najboljih mp3 playera sa kojima smo se susreli, poslužio je u njujorškom lounge klubu Apt, smještenom na Manhattanu, umjesto gramofona. Jedan je bio model od 5 GB dok je drugi bio model od 10 GB. Prvi je sadržavao 1000, a drugi 2000 pjesama; sveukupno 3000 pjesama. Nastupila je nekolicina DJ-a, a svaki je imao sedam minuta da pokaže što zna. Jedan je od njih, Matt Maland uspio i scratchati na iPodu! Pritiskajući centralnu tipku na iPodu dva puta za redom, dobiva se efekt sličan scratchanju. Iako se još uvijek ne može mjeriti sa scratchanjem na vinilu, svejedno je zabavno, kaže publika. iPod večer sada se održava na regularnoj bazi a zanimanje je veliko. Publika uglavnom i sama ima iPod uređaje, ručna računala i slične gadgete. Andrew Andrew su također dva DJ-a koji se koriste iPod playerima.

Obučeni su kao znanstvenici u trash filmovima, a i za New York ih smatraju poprilično ekscentričnima; na svojim iPod uređajima sviraju nekoliko puta mjesečno. Broj DJ-a koji umjesto velike DJ torbe sa vinilima, u džepu nose iPod sve je veći, a njujorški su barovi oduševljeno prihvatili iPod trend. Važnost ovakvih proizvoda i njihov širok spektar mogućnosti unutar DJ kulture shvatili su i proizvođači profesionalne DJ opreme. Pioneer je tako napravio DMP-555 mp3/CD player koji omogućava DJ-ima da miksaju samo sa ovim uređajem; osim toga posjeduje i scratch efekt, Loop/Reloop, Secure Data karticu, USB 1.1, Jog te još niz malih DJ stvarčica.

Domaće DJ-e sa kojima smo uspjeli razgovarati prije svega brine kako će ovakvi alternativni alata utjecati na nezavisne diskografske kuće, prvenstveno one orijentirane na elektronsku glazbu, koje većinu stvari izdaju na vinilima. Sam vinil pak ima kultni status, i nesumnjivo je da se još uvijek nalazi na pijedestalu DJ-a i istinskih zaljubljenika u elektronsku glazbu. I na kraju ostaje vječno pitanje svih posjetioca ovakvih događanja: da li je važno sa kojeg se medija glazba pušta? Mnogi i one koji glazbu puštaju sa CD-a ne smatraju pravim DJ-ima, samo one koji se bave vinilima. Ovo već spada u filozofsku raspravu, i riječ je podosta o osobnom ukusu. Zvuk sa ploče je drugačiji i slične teorije zaslužuju dakako mnogo više pažnje. Za sada, put alternativnoj DJ opremi je otvoren, a glavnu ulogu u cijeloj priči odigrati će DJ-i, klubovi i na kraju publika. Svakako ne treba bježati od iPod-a, Final Scratcha ili DMP-555 uređaja, samo treba riješiti pitanje zakonitosti i problem diskografskih kuća. Do tada, i sami bi voljeli vidjeti i čuti kako izgleda Djiranje na iPodu; kako radi Final Scratch domaća je publika već imala prilike vidjeti. Ono što je sigurno jest da su ovakvi uređaji sve češća pojava i da im se sigurno ne može "pobjeći".

(pc chip 88, rujan '02)

hr.digg|prijavi