Borja.org

Bez inovacije nema hrabrog koračanja u bolju budućnost, a bez inovatora ni svijet kakav danas poznajemo ne bi postojao. Netko mora biti hrabar i apsurdnu i naizgled nemoguću ideju dovesti do savršenstva, izgraditi je u nešto opipljivo.

Među svim inovacijama koje se pojavljuju svake godine ima idiotskih i nepotrebnih, onih koje će nas tek nasmijati i onih nad kojima ćemo se zamisliti, zapitati i koje će nas na kraju zadiviti svojom genijalnošću. Svako vrijeme nosi svoje inovacije i vjerojatno je da se onome tko u određenom vremenu živi baš to razdoblje čini najnaprednijim, kao što se možda svima nama čini da živimo u Novom Tehnološkom Dobu. Možda i živimo, možda ono tek treba doći, tko zna. Ono što ipak znamo jesu stvari na kojima se radi i od kojih mnoge doista izazivaju taj dječji osjećaj zadivljenosti.

U gotovo svakom broju magazin MIT Technology Review donosi pregled značajnijih inovacija, tehnologija na kojima se radi, a koje će omogućiti daljnji napredak čovjeka, ili nazadovanje, ovisno o tome kako se tehnologija upotrijebi. Osim odličnog MIT-ovog magazina, i futuristički orijentiran Wired gleda malo dalje i bliže u budućnost, balansirajući vješto na granici između onoga što jest i što tek treba biti. Tu je dakako i velik broj siteova, knjiga i ostale literature, koji će rijetko koga ostaviti ravnodušnim, a koje i sami redovno pratimo ne bi li u tekstu poput ovog napravili pregled - budućnosti. Doista je fascinantno pa samo i čitati o stvarima koje se događaju u svijetu znanosti, a kako li je tek biti dio njih, možemo samo sa zavišću zamišljati.

Dobar dio inovacija koje ćemo spomenuti tržište bi moglo ugledati već u sljedećoj godini, dok je dio njih već prisutan u formi prototipa. Uglavnom smo se fokusirali na one koje bi doista uskoro trebale ugledati svjetlo dana, a koje će i imati najviše utjecaja na običnog korisnika, bilo da su u pitanju računalna ili neka druga rješenja, pri čemu su neka ozbiljna da ne mogu biti ozbiljnija, a druga ulaze u sferu zabavnog sadržaja. Osim onih koja tek trebaju stići, spomenut ćemo i dio njih koji je tek stigao i sjaji se u izlozima uspješne inovacije.

Podaci svuda
Jedan od čestih problema današnjih vlasnika računala su podaci, odnosno njihova rasprostranjenost. Tako autor ovih redaka dio podataka ima na desktop računalu u svom domu, dio u računalu na poslu, nešto malo na prijenosnom računalu i još nešto malo na prijenosnom disku od 40 GB. Podataka je sve više, prostora sve manje, no to nije problem - jedan do dva vanjska tvrda diska od 250 GB to će riješiti. Problem je dostupnost tih istih podataka. Uvijek je nešto na nekom drugom računalu. Situaciju bi, možda, mogao riješiti Randolph Wang s Sveučilišta Princeton i to jednim mobilnim uređajem koji omogućava da podacima pristupate bilo kada, s bilo koje lokacije. Ideja je iz Internet "skladišta" bežičnim putem povući sve što vam u danom trenutku treba, i to uređajem koji je najsličniji dlanovniku, no u kojem je ključna stavka softver što inteligentno i brzo skuplja sve podatke. Konačan cilj: smanjiti takav uređaj na veličinu kreditne kartice. Dok ovo čitate, softver se testira na četrdeset sveučilišta.

Logjam rješenje
Koliko puta, na dnevnoj bazi, omiljeni operativni sustav izbaci neku error poruku? Ovisno o samom računalu, to može varirati od jedan do 100, pa i više. Kod kućnih korisnika ta je brojka vjerojatno malena, no unutar velikih korporacija i organizacija error poruka je velik broj i sve se one spremaju u log, tekstualnu datoteku koja dokumentira sve što se događa na vašem računalu. Logjam jasno označava u čemu je problem - u nemogućnosti brzog pronalaska problema. Rješenje su možda našli istraživači Cisco Systemsa u San Joseu i IBM Researcha u Yorktown Heightsu. Razvili su naime softver koji pretražuje logove, pretvara ih u standardni format i iz njega vadi informacije koje su važne, a ključan je algoritam koji administratorima omogućava da računalo nauče novim trikovima, odnosno ključnim riječima pojedinih problema. Trenutno tehnologiju testiraju u Toshibi, HP-u i Computer Associatesu. Ako se pokaže uspješnim, to bi značilo manje zastoja na računalnim mrežama i brža rješenja istih.

Univerzalni prevoditelj
Koliko se samo puta dogodilo da upoznate djevojku/mladića iz inozemstva i nemate pojma kako i što reći zbog glupe barijere - jezika. Iako zavoditi na stranom jeziku traži višak kreativnosti i ima svojih čari, ovakve bi se situacije mogle znatno popraviti ponovo zahvaljujući IBM-ovom Research Centru u Yorktown Heightsu, gdje se razvijaju univerzalni prevoditelji. Na tržištu (->pc chip 106) već postoje uređaji ove vrste, a prvi put su ih koristili američki vojnici u Afganistanu. U IBM-u rade na softveru koji će još više olakšati komunikaciju stanovnika Zemlje. Za razliku od različitih internetskih prevoditeljskih alata, ovaj softver vrši semantičku analizu, rješenja kombinira sa statističkim algoritmima i izbacuje najvjerojatnije značenje riječi. Čini se lako, ali "izgraditi sustav za prepoznavanje teksta kompleksnije je od izgradnje atomske bombe", kaže Sergei Nirenburg sa Sveučilišta Maryland, pionir na ovom području. Očekuje se kako će tehnologija biti spremna za tržište do kraja ove godine. Jedan od danas najboljih uređaja prevoditelja jest Voxtec Phraselator (cijena: 2000 dolara), koji, osim što je otporan na elementarne nepogode, pokriva pedesetak jezika, 15 tisuća fraza i frazica. Ima mogućnost snimanja i utor za SD karticu.

Sigurna vožnja
Broj automobilskih nesreća koje se dogode u svijetu dovoljno je velik da se i znanstvenici pozabave tim problemom. Utvrđeno je, naime, da se dobar dio nesreća događa zbog nepažnje vozača, pa se tim znanstvenika sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu pozabavio problemom i razvio sustav koji u automobilu prati - vozača. Sastoji se od jedne kamere koja simultano prati vozača i cestu, i to kroz pogled od 360 stupnjeva. Softver integriran u sustav analizira podatke s kamere, procjenjuje u što vozač gleda u realnom vremenu; ukoliko zaključi da ne prati cestu, oglašava se alarm. Tehnologija je nedavno patentirana i još uvijek je u testnoj fazi.

Mikroplaćanja
I sami smo se već dotakli ove teme u prošlom broju pc chipa, no obzirom da bi mogla donijeti novu internetsku revoluciju, vraćamo joj se još jednom. Mikroplaćanja su bila aktualna s počecima Interneta, no zbog nedorečenosti sustava tek se ovih dana vraćaju. Riječ je o plaćanjima malih iznosa na Internetu, recimo do jednog dolara, nešto poput iTunesa gdje pjesma košta 99 centi. Danas se tek nekoliko kompanija bavi ovakvim transakcijama, a među njima je i Peppercoin, koji su osnovali MIT-ovi kriptografi Silvio Micali i Ronald Rivets. Njihov sustav omogućuje znatno nižu cijenu transakcije jer se plaća provizija na zbroj nekoliko malih transakcija, a ne na svaku pojedinačno. Predviđa se kako bi ove godine 30 milijuna Amerikanaca na stvari čija je cijena manja od dva dolara mogli potrošiti oko 30 milijuna dolara, a Forrester Research smatra kako će samo tržište glazbenog downloada 2008. godine vrijediti osam milijardi dolara. Nekoliko sličnih sustava naplate već je aktualno i radi punom parom - rezultati i uspješnost ovog modela trebali bi biti objavljeni u drugom dijelu godine.

Bežično za hendikepirane
Da tehnologija može pomoći, na primjer, slijepima, možemo se uvjeriti i na domaćem webu u sklopu projekta ipsis.hr, odnosno Interneta za slijepe. Daljnji razvoj tehnologije trebao bi pomoći još više, a naročita se pažnja posvećuje bežičnom. Na Georgia Institute of Technology, odnosno njihovom odjelu Rehabilitation Engineering Research Center of Mobile Wireless Technologies for Persons with Disabilities, pokušavaju pronaći niz rješenja, ali i utjecati na proizvođače da hendikepiranim osobama posvete više pozornosti. Između ostalog rade na uređaju za gluhe, koji podsjeća na sci-fi naočale, a koje bi u kinu, primjerice, "puštale" titlove kada istih nema na ekranu. Same naočale podatke prenose na dlanovnik preko kojeg gluha osoba čita. Tu je također i prototip svojevrsnog kućnog Control Panela, koji će teško pokretnim osobama omogućiti da kontroliraju uređaje u kući tek malim zamahom ruke, kao i Audio Navigator, koji koristi zvuk kako bi slijepim osobama pomogao u navigaciji.

Kontrola struje
Ako ste pratili blackout koji je pogodio Istočnu obalu SAD-a, onda znate da je zamračenje zahvatilo i više nego velik teritorij (oko 50 milijuna Amerikanaca ostalo je bez struje) kao i da je za cijeli kvar najvjerojatnije kriv softver. Nad ogromnim količinama energije kontrola se može izgubiti u sekundi, pod prijetnjom zapaljenja svih onih mreža koje tu istu energiju nose. Problem je u tome što u slučaju rušenja jedne komponente ostale počnu padati domino-efektom. U švicarskom ABB-u, Christian Rehtanz radi na potencijalnom rješenju problema, pokušavajući iskoristiti moderne tehnologije za kontrolu ovakvih gigantskih sustava. Sa svojim je inženjerima razvio softver i hardver koji prati probleme ove vrste po cijelom kontinentu, identificira nepravilnosti i poduzima instant-akciju, te problem rješava. Ako sustav doista radi, mogućnost da se dogodi nestanak struje bit će sto puta manji. Sličan sustav kontrole u realnom vremenu, koji je razvila administracija SAD-a početkom devedesetih, radi s nekoliko tisuća senzora, kontroliranih putem GPS-a, te centralnog računala koje drži kontrolu - ima mogućnost sinkronizirati podatke i dati preciznu sliku sustava u kratkom vremenu.

Download filma za sekundu
Zamislite da jedan film u DVD kvaliteti možete skinuti za - jednu sekundu. Teško zamislivo, no nada da će se to dogoditi ipak postoji, a daje nam je John Rogers sa Sveučilišta Illinois. Ni nama nije najjasnije kako stvar radi, nismo toliko pametni, pa ćemo laičkim rječnikom probati približiti stvar i sebi i vama. Tehnologija se naziva Microfluid Optical Fibers, dakle "tekuća" optička veza; preciznije, riječ je o malim kapljicama tekućine unutar optičkih veza, koje ubrzavaju vezu i povećavaju njenu pouzdanost. Ubrizgavanjem minijaturnih kapljica u optičke mreže dobiva se kontrola propagacije i "putovanja" kroz mrežu, a i osnovne se značajke mreže time mijenjaju. Kontrolom takvih "čepova" kontroliraju se i greške, odnosno promet se "pametnije" usmjerava, pa je i bandwith kvalitetniji. Većina je po ovom pitanju skeptična, no primjena tehnologija može biti znatno šira od bržeg downloada filmova, pa nada da će donijeti dobro ipak postoji.

Designed by Computer
Krajem 2004. godine NASA će u Zemljinu orbitu izbaciti pet nanosatelita, koji će vršiti magnetosferska mjerenja. Pri kreiranju je bilo potrebno napraviti antenu koja će primati širok spektar frekvencija bez obzira na poziciju. U NASA-i su posao odlučili povjeriti računalu - upogonjena su 32 Linux računala i upotrebljeni genetski algoritmi, koji su kao rezultat dali antenu sličnu jelenskim rogovima. Ukoliko se pokaže uspješnom, bit će to prvi komad hardvera u svemiru razvijen na ovaj način. Slična stvar mogla bi pomoći u borbi protiv spama. Kompanija Cloudmark, naime, dnevno analizira 130 milijuna spam poruka, ponašajući se kao da je riječ o živim organizmima - ono što žele je dobiti svojevrsnu genetsku sliku spama. Do sada su uspješno identificirali 300 "gena" koji omogućavaju njihovom softveru da razlikuje spam od legitimnog maila. U Cloudmarku tvrde kako je uspješnost razlikovanja 98 posto, te da se sustav svakodnevno poboljšava. Obzirom da analitičari predviđaju evoluciju spama u replicirajuću formu, kao što je virus, ideja da se prema njemu odnosimo kao prema živom biću ima smisla.

Podvodne vjetrenjače
Osim klasičnih nizozemskih vjetrenjača, koje su i najpoznatiji simbol te nacije, u jednoj od njima blizih zemalja postoje i one koje znatno bolje odgovaraju tech dobu u kojem živimo - podvodne vjetrenjače. Projekt je pokrenula norveška kompanija Hammerfest Stroem i u njega je uložila 100 milijuna dolara. Tako će dvadesetak podvodnih vjetrenjača, teških po 180 tona, biti dovoljno da strujom opskrbe 1500 domova. Generirat će 700 tisuća kilovata sati struje godišnje, a odnedavno su vjetrenjače uključene u mrežu. Ranije je ovaj dio Norveške struju morao uvoziti, dok im sada struju osiguravaju jaka morska strujanja. Osim vode, velike se nade polažu i u Sunce, koje bi po nekim predviđanjima trebalo do 2025. smanjiti cijenu struje na pola.

Inteligentne senzorske mreže
Inteligentne senzorske mreže već su sada na dobrom putu da uđu u svakojaka područja; jedno od prvih testnih područja bio je otok Great Duck u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su se ovim putem proučavale ptice. Znanstvenici bi senzore postavili u gnijezda, odakle bi podatke slali uređajima postavljenim u neposrednoj blizini gnijezda, koji bi ih snimali te bežičnim putem prenosili do obližnjih čvorova. S njih bi podaci odlazili na računala u istraživačkom centru na otoku, koji bi ih pak satelitom slao u laboratorij u udaljenoj Kaliforniji. Trenutno se ovakav sustav koristi i Okanagan Valleyju (King Family Farms, Intel Research i AgCanada), gdje po vinogradu rašireni senzori javljaju promjene temperature i ostale stvari bitne u ovoj gospodarskoj grani. Također bi se uskoro trebalo koristiti i u Okrugu Los Angeles (UCLA, UC Merced, Sveučilište Loyola) i to za praćenje zagađenosti vode, kao i u Caarsonu u Washington gdje bi se na ovaj način pratila zagađenost zraka. I sve to u realnom vremenu, što u svakom slučaju daje relevantnije podatke znanstvenicima koji ih proučavaju.

Bot glumci
Da su u trilogiji "Gospodar prstenova" za masovne scene bitaka korišteni pravi glumci, zarada vjerojatno ne bi premašila očekivanja, već bi kompanija bila u laganom minusu. Zahvaljujući tehnologiji, to se nije dogodilo - umjetno inteligentni botovi stvarnost su već nekoliko godina, a njihov razvoj i sami pratimo s velikim zanimanjem, obzirom da smo pravi filmoljupci. Nedavno osnovana kompanija NaturalMotion napravila je par pomaka i u tom smjeru izradivši softver Endorphin koji omogućava softverskim glumcima robotima da prolaze kroz raspon emocija i pokreta bez utjecaja animatora. Ovaj je softver korišten u posljednjem dijelu spomenute trilogije, no njegova se prava snaga tek treba pokazati u filmu Troy (Trojanski rat, blockbuster s Brad Pittom u režiji Wolfganga Petersena, koji nam je poznat po filmovima Outbreak, Perfect Storm, Das Boot). Ovi se umjetno inteligentni glumci ponašaju poput pravih - padaju pokošeni ubojitim zrnom iz negativčeva oružja, bivaju razneseni eksplozijama i, što je najvažnije, štede dragocjeno vrijeme potrebno da se takvi likovi animiraju. Predviđa se kako će se ova vrsta umjetne inteligencije uskoro pojaviti i u igraćim konzolama, a onda ćemo vidjeti čija majka... Osim NaturalMotiona, ovu vrst softvera razvila je i Jacksonova kuća Weta Digital koristeći vlastiti softver za masovne bitke. Po Jacksonovu priznanju, bilo je pomalo zastrašujuće vidjeti kako se neki botovi povlače pred najezdom vojske. Da im je pametno povući se, program je zaključio sam.

Ultra Pod
Ultra Pod nema ama baš nikakve veze s iPodom, osim što će možda netko u Ultra Podu slušati glazbu s iPoda. Riječ je o poprilično neobičnom vozilu, svojevrsnom on demand taksiju, dakle vozilu koje dolazi na zahtjev i vozi po jednoj tračnici. Dizajnirali su ga bivši aeroinžinjeri u Velikoj Britaniji, a kompanija koja iza cijele priče stoji jest Advanced Transport Systems. Prve testne vožnje već se obavljaju na području Velike Britanije, a ATS pregovara s prijevoznicima na svim svjetskim kontinentima. Zanimljivo je da vozilo prima četiri putnika i - nema vozača. Dovoljno je ući u Ultra Pod (čeka se navodno manje od minute), pritisnuti tipku te time odrediti željenu destinaciju, i naravno, platiti pametnom karticom. Vozilo zahtjev prosljeđuje centrali preko digitalne mreže, koja mu odobrava polazak, pri čemu se koristi pedeset puta manje energije negoli pri vožnji automobila.

Hi-tech trgovine
Jedna od prvih high-tech novih trgovina bila je ona Prade - navodno danas žale što su toliko uložili u sve te tehnološke sitnice (poput virtualnih ormara) kojima se, čini se, zapravo rijetki vesele, no trend tehnologijom bogato opremljenih dućana ne jenjava. Dokaz tome jest i nedavno otvoreni Nikeov dućan u New Yorku, kao i tek otvoreni Appleov super dućan u San Franciscu. Nikeova trgovina pravi je mali raj za nove generacije kupaca - po cijelom su prostoru raspoređeni 42-inčni plazma ekrani, sveukupno je tu 17 tisuća vati audija (vrijednosti oko 300 tisuća dolara) i računalna mreža preko koje se prikazuje program koji "više sliči CNET-u negoli MTV-ju". Monitora je ukupno 200 (od tro- do 42-inčnih), a program emitiraju iz šezdeset i četiri različita izvora - preko DVD-a i satelitskih programa do online streaminga. Cijena? Prava sitnica - četiri milijuna dolara. Appleov dućan je nešto manje high-tech, no odlikuje se drugim zanimljivostima. U njemu, na primjer, možete slušati predavanja ljudi iz filmske industrije koji na Appleovim računalima rade, ili svratiti u Genius Bar, gdje ćete dobiti odgovor na sva pitanja vezana uz proizvode ove kompanije.

Gamerski svijet
U prošlom smo broju pisali o softveru nastalom u IBM-ovom Almaden Research centru u San Joseu, koji će omogućiti da do 500 korisnika igra neki zahtjevni multiplayer, tako što će procesorske zahtjeve raspoređivati dijelom na korisnikovo, a dijelom na ostala računala (umreženo računarstvo), ovisno o trenutnoj raspoloživosti resursa. Osim toga, gamerske kompanije sve se više koriste GPS-om i satelitskim fotografijama pri izradi igara, dajući nam realne lokacije na kojima ubijamo kao i doma. Neke od nadolazećih igara koje koriste stvarni svijet su i Rise To Honor (PS2), koji se događa u San Franciscu, odnosno u Sonyjevoj Metreon zgradi, True Crime: Streets of L.A. (PS2, GameCube, XBox) koji naravno igrača doslovno vodi na ulice Los Angelesa, Medal of Honor Rising Sun (PS2, GameCube, XBox), koji ćemo i sami rado odigrati, a koji se događa na Pacifiku. U potonjoj igri developeri su koristili kako stare arhivske tako i nove digitalne fotografije te čitav niz ostalog snimljenog materijala. Želite li ipak u civilizaciju, SpiderMan 2 vodit će vas New Yorkom, a igre će, uz pomoć tehnologija, postajati sve vjernije stvarnom svijetu. Možda se i snimke Mars Rovera iskoriste u ovu svrhu. Kad smo već kod igranja, teško je ne spomenuti smanjenje LCD ekrana, koji omogućavaju da svoje omiljene igraće trenutke doživite i negdje gdje je to dosad bilo teško moguće. Većina je njih kompatibilna sa svim konzolama, ali i DVD playerima, a cijenom su pristupačni.

DNA za klince
Svaki roditelj vjerojatno će žaliti što takvih stvari nije bilo kad je on bio dijete, a mnogi će, uvjereni smo, neku high-tech igračku kupiti više za sebe nego za dijete. Današnji svijet igračaka sličan je računalima - svega tu ima, od humanoidnih robota do bežičnih dvoraca. Nama je, pak, za oko zapelo nešto što se naziva DNA Explorer (jer smo kao klinci imali mikroskop, kupljen u Rimu za 80 tisuća lira). DNA Explorer namijenjen je klincima znanstvenicima koji se žele igrati s DNA, a dolazi i s nekim uzorcima koje je najlakše rastaviti na sastavne dijelove. Nakon rastavljanja stavlja se u centrifugu koja izolira DNA, a tu je i oprema koja će zatim omogućiti prikaz DNA koda. Cijena je osamdeset dolara, a mi smo još uvijek fascinirani industrijom igračaka, naročito nakon nedavno održanog sajma u New Yorku, gdje je svijet shvatio kako danas i svaka igračka dolazi s nekakvim procesorom, bežičnom vezom, ili nečim trećim, što bi se defaultno trebalo naći u gadgetima za stariju populaciju.

Inovatorstvo.com i Patent.hr
Svako malo možete čitati u nekom od domaćih medija kako su i naši inovatori osvojili niz medalja na nekom od poznatih sajmova inovacija, što dokazuje da je i naša inovatorska scena po tom pitanju zanimljiva. Više o ovoj domaćoj sceni možete saznati na adresi www.inovatorstvo.com, gdje se smjestio portal inovacija, kao i na adresi www.patent.hr, gdje su se smjestile službene stranice časopisa za zaštitu intelektualnog vlasništva, inovacije i nove tehnologije.

ilustracija kioskstudio

hr.digg|prijavi