Tekst članka
Do '89, svako ljeto, odnosno dio ljeta, provodio sam u Zastinju, malenom selu pokraj Livna; nalazi se 5 minuta autom od samog grada, koji se baš kao i selo, smjestio podno Cincara. Bakini su u Livno došli oko 1830. godine iz Dicma (Dalmatinska zagora), a dedini iz Konjskog (kraj Dugopolja) oko 1870. godine; pradjed mi je rođen u Dalmaciji, a zapravo smo Vlaji, skužili smo na ovom putu ;)) Ta ljeta kod bake i dede, uspomene su iz djetinjstva koje volim: imali smo tamo i još uvijek imamo dobre prijatelje, baš nešto oko naših godina. Osamdesetih, igrali smo nogomet na dva mala za litru Stila (bezalkoholno piće popularno u '80-im), i družili se u malom šumarku koji je bio okružen drvećem i nevidljiv izvana. Tamo smo mi klinci pekli krumpire i ponekad bacali prazne limenke koje bi, nakon nekog vremena eksplodirale (i piše na njima da se ne bacaju u vatru :) Jedno ljeto smo ja i sestrična vodili u šest ujutro krave na pašu, druga smo s dedom išli tražiti pečurke, a iz vrta podno naše kuće krali smo jagode, za što smo bili adekvatno kažnjeni :) Nosili smo vodu s česme, skrivali se u sjeniku, jurili tim gigantskim seoskim imanjem (nije veliko, mi smo bili mali), bacali se po sijenu, skrivali u sjeniku, bježali iz kuće kad su bili potresi, a to je bilo svako malo. Tamo sam, mislim da je to bilo 1984. godine, prvi put čuo za Zabranjeno pušenje. Sretno djetinjstvo, provodio sam tako i u Zastinju.
Nisam godinama bio, iako su i baka (r. 1926) i dedo (r. 1921) u najboljim godinama, živi i zdravi :) Ovaj vikend otišli smo u Zastinje. Tamo smo išli autocestom do Splita pa na Livno, a natrag preko Drvara i Bihaća, a kako bi posjetili Titovu špilju ;) Ta tri dana bila su puna događanja, prije svega ovih emotivno nostalgičnih i dirljivih susreta, ali i obilaska okolice. Livnom i okolnim krajem vodio nas je moj tetak Stipo Manđeralo, profesor u mirovini (Dobar dan profesore, pozdravljaju ga na cesti u gradu svako malo) i autor mnogih knjiga o tom kraju, koji zna svaku kuću, njenu povijest i povijest njenih stanovnika. Boljeg vodiča nismo mogli imati, ne vjerujem da itko zna više o Livnu i okolici od njega. Uz obilazak Livna, pošli smo i na Kupres, malo do grada, malo do ski centra, šetnja po prirodi, i ostatak vremena proveli u lijepoj obiteljskoj atmosferi, prisjećanju na stara vremena i razgovorima o sretnoj budućnosti. Dosta sam i fotkao ali većina fotki će završiti u obiteljskom albumu, možda još koju izvučem u kakvom nostalgičnom prisjećanju na djetinjstvo...
Prikaz svih komentara
Ukupno komentara: 10
identična...........
marina, cek da rodjaci dodju u posjet ;))
da kod
tebe
nije samo
beton
i
melankolija.................