Drama na Sljemenu!

Tekst članka

Excitement! Suspense! Mystery! Kad sam čitao Jasnin tekst o Gorskom kotaru u Planu B, i kako se izgubila na Sljemenu, nasmijao sam se dobro, zaboravivši kako prirodu ne smijemo nikada podcijeniti! KPG - Klasična Početnička Greška! Ok, dramatiziram malo :) Bio sam s prijateljima na Sljemenu, no kako su oni već oko 13 morali put kuće, a što je meni preprepremalo prirode za jedan dan, odlučio sam naravno ostati i uživati u predivnom danu.

Krenuo sam od Grafičara, preko Tomislavca do tornja. Ideja je bila doći do Puntijarke, pa se spustiti dolje Bikćevićevom stazom kojom sam jednom išao, a kojom do gore, dolje treba oko dva sata. Obzirom na uvjete - blato, bljuzga, snijeg, odmor i sunčanje - od Grafičara do Činovničke livade mi je trebalo oko sat, sat i pol, još sam toliko lagano šetuckao do Puntijarke. Koliko je to, čisto da imate predodžbu, pogledajte na mapi, ide to puno brže, ali nije point stići brzo nego kako ti se hoda.

Ta Bikčevićeva staza izbija na Puntijarku, odnosno odmah iza nje je početak spuštanja prema dolje. Ono što sam smetnuo s uma jest da su spomenuti snijeg i bljuzga i gigantski stravnični smrtonosni (tablodiziram malo) odroni stazu učinili neprepoznatljivom. Dođem ja tako do jednog dijela - dolje lijevo Hunka, dolje desno Runolist, dolje dolje Nepoznata Staza. Krenem ja naravno Nepoznatom Stazom, uvijek mi se te čine zanimljivije, i hodam po snijegu, blatu, bljuzgi, padam i posrćem jedno desetak minuta kad shvatim da još nitko nije kročio tom stazom, put totalno čist, nema tragova! Mislim su, nice, Where no man has gone before! Ipak, nakon što sam malo stao i razmislio, odlučio sam se vratiti na provjerene putove :) Vratim se gore na spomenuto raskršće i sretnem neke dobre ljude koji mi objasne kud će oni i kuda bi ja mogao (prema Runolistu pa lagano dolje).

Inače, da skrenem malo s teme, na tim šetnjama, i to mi je super (već sam spominjao), ljudi su vrlo ljubazni, susretljivi i svi se pozdravljaju; uvijek je lijepo stati malo popričati. No da, krenuo ja prema Runolistu, i to je the staza koju ću koristiti ubuduće. Zapravo je spoj više staza - Leustekovom se popnete do Runolista, a onda od Runolista do Puntijarke pa od Puntijarke do tornja ili dalje i natrag, kako već idete. Traje valjda ta šetnja 4 lagana sata što je super, a staza je gušt totalni.

Da se vratim na Dramu. Mogao sam ja i tim neprovjerenim stazama dolje, jer nije bilo straha. Prvo, gledao sam Ramba više puta, sve znam, samo nemam nož kao on, ali snašao bi se, možda bi čak i šivao ranu sam! Poučen prijašnjim sličnim iskustvima, imao sam dovoljno hrane i vode, kao i Knjigu Bez Koje Se Ne Ide Na Ovakve Izlete - SAS Survival Guide. Poglavlje 2, Climate & Terrain, str 46 Mountains :)) Kroz glavu mi je prolazila rečenica "Try moving along a spur to see what is below ;) Osim toga, razmišljao sam i o poglavlju Camp craft, Shelter and making camp (str 157), no ništa od toga na kraju nije bilo potrebno ;)

Tijekom šetnje, uopće nisam mislio na posao, što je uspjeh, razmišljao sam dosta o Kanadi i kako bi bilo super tamo godinu dana lutati po prirodi

Spomenutu stazu preporučujem, ako volite duge šetnje ova je savršena. I par slika...