Dvorac strave

Tekst članka

Ova priča se 8000. dogodila u dvorcu smrti...Tako sam negdje 1981. godine, tek što sam naučio pisati započeo svoju prvu priču, u pisanci za 1. razred. Godine 1984., točnije 4. studenog, izašao je moj prvi magazin, u računskoj bilježnici za 3. i 4. razred; izlazio je utorkom u 12 sati, cijena 50 dinara. Prvi broj donosio je i sportske vijesti: Hajduk je pobijedio Zvezdu 3:1, Dinamo je izgubio od Sutjeske 1:0, a Rijeka i Željo, igrali su 1:1. U Europi, I just Called To Say I Love You Steviea Wondera bila je na prvom, a Neverending story Limahla na drugom mjestu. Četvro mjesto, držao je Depeche Mode s Master and Servant, a na 11. bio je naš Sandy Marton s People from Ibiza. Vijest tjedna bila mi je ubojstvo Indire Ghandi.

Tako je to kad u jednu nedjelju kreneš spremati neki zaboravljeni ormar, pa ispadnu komadići tvoje vlastite prošlosti, pjesme koje si pisao, nikad završene knjige, pokoja slika s primanja u pionire ili s maturalnog putovanja, ulaznica za kulušić s početka '90 s imenima ljudi koji su bili tamo, buraz i ja na Kozari, svašta nešto.

Najzanimljvija su mi ipak ta piskaranja, neke stvari i danas su mi dobre samo mi se ne da prekucavati, jer je pisano na pisaćem stroju, kada je Internet bio daleko, a blogovi još dalje.

Nekoliko godina prije te prve priče, moguće negdje '77, možda '78, nemam pojma, stanovali smo na 13. katu u Utrinama. Buraz i ja smo se vraćali kući, i kako lift nije stao na 13. već je produžio na 14. kat, stavio sam nogu da zaustavim lift. Srećom, debele čizme koja sam imao spriječile su tragediju, završio sam u Klaićevoj s manjim ozljedama, ni danas mi ne vjeruju kada to pričam. Iz tog doba, kad sam imao oko 4, pamtim i dva horor sna - jedan je da imam Velike boginje (Variolu), a drugi da nam na vrata kucaju vojnici Iraka i Irana (tada je bio aktualan taj rat). Sjećam se i kroz maglu, ali ipak, osamdesetih, kako nije bilo kave, banana, i kako smo po detrdžent išli brat i ja, jer je svaki kupac imao pravo na 1 kg. I Iako smo gotovo isti nas dva, prodavačica, nas je uvijek puštala. Važno je ipak bilo da struja stigne do početka Dinastije :) Kako daleko i nevjerojatno se sve to čini...

Ocjena članka

Ocijeni

Ukupna ocjena

NULA / 100 glasova

Korisnički alati:

Podijeli sa svijetom:

Pošalji frendu. Ili frendici.

Tvoj i frendov (ili frendičin) email su obavezni. A poruku piši ako imaš kaj za reć. Ili nemoj.

Komentari

Prikaz svih komentara

Ukupno komentara: 5

  • 01 Berislav Lopac 02.04.2006. 20:36
    Mislim da 1981. još nije bilo SFerinog natječaja za radove učenika osnovnih i srednjih škola (www.sfera.hr, www.sferakon.org)... Šteta, mogao si osvojiti i nagradu. ;)
  • 02 borja 02.04.2006. 20:48
    sumnjam :)) a tko zna, da sam tad osvojio nagradu, možda ne bi sad pisao ovaj komentar nego neko sf remek djelo :)))
  • 03 mrak 02.04.2006. 22:10
    heh, pa između nas je samo godina-dvije-tri razlike :)

    sjećam se da kada smo pisali jednu od prvih ako ne i prvu zadaćnicu da je bila tema "moj najbolji prijatelj", a kako sam ja dane provodio u pionirskom domu marko orešković na njihovm KAGu 2000 ja sam uredno napisao da mi je računalo najbolji prijatelj
    nakon te zadaćnice su me poslali u radnički dol na ispitivanje da vide da li je sa mnom sve ok...
  • 04 borja 02.04.2006. 22:19
    @mrak: presmiješno :)) da mi je znati što su mislili...
  • 05 ivana 07.02.2010. 15:09
    u
    write
    &
    look
    like
    Haruki Murakami:),
    yeah,
    u'r Croatian H.M.......

Napiši komentar, ako baš želiš

Ime, email i komentar su obavezni. Hejterski komentari i spam biti će obrisani. Ako želite da vam nešto i odgovorim, to će se prije dogoditi ukoliko me konktaktirate na mail :)

Tvoj komentar