Tekst članka
Kako ste vjerojatno i čitali, protekli sam ponedjeljak krenuo biciklom na Sljeme. Izabrao sam, za tu avanturu, stazu broj 6, jednu od težih biciklističkih staza, ono, bicikli leže sa strane, ostaci su tu logorske vatre koji su preživjeli zapalili, totalna drama! Još sam ja par puta krivo skrenuo vjerojatno, dobro da nisam završio poput glavnih junaka kakvog hororra, znate ono, kolibica u planini, zvuk motorke koja se približava...
Došavši na pola sata od Puntijarke vratio sam se lagano natrag, jedva preživio, na linku cijela priča. Enivej, kopkalo me to, i nikako mi se nije svidjela činjenica da sam došao do pola puta i da sam sve to totalno amaterski odradio, pa sam odlučio ići ponovo. Ovaj put izvršio sam potrebne pripreme. O svim stazama sam se informirao na hr.rec.bicikli pretragom arhiva i saznao koje su kakve; ključna informacija je bila da je cesta najbolja za početnike, pa sam se odlučio za cestu. Vozim ja bike svaki dan, ali nisu to neke zahtjevne vožnje.
Probudio sam se u 9 (subotom se inače budim oko 13 :), otišao u trgovinu, kupio baterije za fotić, hranu (!) i dodatnu vodu. Osim majice s dugim rukavima, u ruksak sam strpao i kompas! Nije da će mi trebati ali ono, što ako se jezgra planete krene raspadati i nevjerojatne i nikad viđene oluje se pojave? Moraš misliti na takve stvari. Da imam rambo nož i to bi nosio, ali onda mi ne bi trebao kompas, jer je integralni dio noža! I dođem tako ja do tunela, spustim se na cestu i stanem kraj nekog potočića onkraj ceste ne bi li ga fotografirao. I upalim fotić, ne radi. Wtf!? Pogledam, nema baterija! Negdje su ispale, i mislim si ako ih ne nađem vraćam se do prvog kioska mamu im...No, u travi ih ipak uspijem naći; da nisam, poludio bi :)
Od Dugava do lugarnice (Lugareva kuća ili kako li se već zove) trebalo mi je dva sata i trideset osam minuta, s tim da sam stajao, odmarao, fotkao, šetao kad mi se šetalo. Uglavnom, vožnja po cesti je dosta ugodna, očekivao sam veći napor ali totalno je ok i za sat i sitno stižeš do gore. A gore, stvarno fantastično. Prekrasan dan, obitelji i klincima i kućnim ljubimcima, šetači i svi ostali. Totalno sam uživao pa ako rijetko idete na Sljeme, svakako to popravite, naročito sada kad su lijepi dani.
Od ostalog:
vidio sam više registracija iz drugih krajeva, dosta iz Dalmacije pa sam shvatio da isto kao što oni vjerojatno ne obraćaju pažnju na more tako i mi ne obraćamo (i premalo cijenimo) Medvednicu
Pozdravljao sam sve bicikliste na koje sam naišao jer sam negdje (možda na pedala.hr) čitao kako je to dio biciklističkog koda (malo kompliciraniji od Da Vincijevog). Većina mi je uzvratila pozdrav, a kako sam i prošli put napisao, ljudi su gore dobro raspoloženi i prijateljski nastrojeni
U iduću subotu idem opet, nadam se, ovaj put krećem ranije da gore provedem veći dio dana
Sjurio sam se po cesti, ali nisam pretjerivao. Kao kad sam išao gore, ni dolje mi se nije nešto pretjerano žurilo, ali je gušt kad ne moraš okretati pedale skroz do tunela, pa skoro do Ribnjaka
Veći dio povratka odradio sam po cesti a onda mi se ukazao neki puteljak na koji sam skrenuo, bilo je jače od mene. To nije bilo baš ugodno, s lijeve strane provalija, čujem dolje glasove preživjelih!
Prešao sam 55 kilometara i vozio sveukupno 4 sata i 26 minuta
Prikaz svih komentara
Ukupno komentara: 11
P.S. Super slike
Uglavnom svaka cast