Tekst članka
Početkom veljače magazin Time je objavio temu How to Save Your Newspaper u kojem je iznesena revolucionarna ideja koja će spasiti novine - plaćanje web sadržaja. Najkraće rečeno, radi se o mikroplaćanju, odnosno plaćanju sitnih iznosa za pojedine članke ili malo viših, ali još uvijek niskih za kompletan sadržaj. Reakcija ne nedostaje, a dobar dio stručnjaka i analitičara medijskog tržišta prijedlog odbacuje kao potpuno glup, s čime se naravno slažem. Pokušaj naplaćivanja sadržaja na webu se, u slučaju New York Timesa i njihovog ugašenog Times Selecta, već pokazao kao promašaj.
Da je mikroplaćanje web sadržaja loš potez pisao je i Jeff Jarvis u Can journalism go with the flow?, a s time su se složili i na Huffington postu u tekstu naslovljenom Journalism Does Not Need To Be Saved, Newspapers Do. Ima i onih koji razrađuju teoriju i smatraju je djelomično dobrim rješenjem koje bi možda moglo upaliti.
Editing will change. Editors will become more curators, aggregators, organizers, educators. Their jobs will be less about controlling a flow than encouraging and improving creation.
Meni taj tekst na Timeu više izgleda kao posljednji poziv u pomoć nego dobra ideja. Kraj toliko sadržaja na internetu, naplaćivati ga, totalno nisam siguran u uspjeh - jedino kad bi apolutno sve novine u US zatvorile vrata i dogovorile neku cijenu, iako ni tada nisam siguran da bi ljudi plaćali. Nema veze, ionako cijela ta priča nema veze s našim tržištem i našim novinama (ali obožavam pratiti kako se razvija situacija).
Ovih dana pratim još jednu od rasprava na podforumu Ostali mediji Forum.hr-a o Jutarnjem listu u kojoj se raspravlja o tome trebali li web Jutarnjeg davati čitateljima površne vijesti (sise, sve iz Sun-a, zanimljivosti) jer je to najklikanije (što znači i veću zaradu od weba) ili tražiti svoju sreću u nekom drugom pristupu. Spominje se tamo i kako Jutarnji web i tiskano izdanje nisu jedno, što čitatelju kakav sam ja ne znači ništa - Jutarnji je Jutarnji, bez obzira na medij i ono što radi web reflektirati će se na moj dojam o tiskanom izdanju i obratno.
Meni se ta filozofija sisa čini potpuno promašenom kada je Jutarnji u pitanju jer je jasno da tim pristupom idu na Index, 24 sata bez ikakve želje da se pozicioniraju kao prave novine, što im je novi slogan. Isto kao što tiskano izdanje po mom dojmu prati povremeno što rade 24 sata i Večernji. Ne kužim zašto se u ovo senzacionalističko vrijeme, sad je prava prilika, ne pozicioniraju kao novina za publiku koja se ne zadovoljava tim površnim pristupom. A suditi po klikanosti članaka je potpuno krivo jer i ja kliknem na neku glupu vijest, preletim je ali mi ne pada na pamet zbog toga kupiti novine (a bannere ako vidim, vidim).
Ako nastave takvim uređivanjem za godinu dana ću po zanimljivosti ići na Jutarnji, u čemu naravno nema ništa loše, jedino što ću te novine kupiti ili web posjetiti samo u slučaju da sam u potrazi za takvim sadržajem.
Kako spominju na Huffington postu, nije internet kriv za pad prodaje novina, i s tim se slažem te po stoti put navodim primjer Wireda koji kupujem iako gotovo cijeli sadržaj stave na web dok je broj još uvijek vani. Nije internet neprijatelj nego prilika da se preusmjeri lova u isti džep, samo je u pitanju drugi medij. U četvrtak je pak Jutarnji web objavio vijest o ovoj ekipi što je pala na poreznoj i bio je neki tekstić i na kraju obavijest kako kompletnu priču možemo pročitati u tiskanom izdanju koja je na kioscima već od 20 sati, što je također loša metoda jer sam sve što sam trebao pročitao na drugim web news portalima i nisam bio time motiviran da kupim novine.
Na cijeloj dnevno novinskoj sceni Jutarnji je i dalje moj izbor, to nisu toliko loše novine kako bi se mogao steći dojam kad čitate spomenutu raspravu na forumu - ima boljih i lošijih dana. I dizajnom mi najbolje leži.
Večernji ne čitam dijelom i zbog toga što mi se ne sviđa prijelom/dizajn a 24 sata ne pratim niti bi ih kupovao jer mi ta njihova forma ne odgovara i zato što moram, ako me nešto zanima, uvijek negdje ići po dodatne informacije - na njihov format jednostavno ne stane to sve.
Nekoliko je tekstova nedavno objavljeno u domaćim medijima na ovu temu. U Glasu Istre onaj pod naslovom Novine će spasiti samo kvaliteta i u Lideru Politička ovisnost i žutilo stižu na naplatu. U prvom je Boris Trupčević, glavni urednik 24 sata rekao i kako internet nije novinski neprijatelj broj 1, nego je glavni neprijatelj novina njihova nespremnost da se prilagođavaju novim uvjetima, to jest da prepoznaju što ljudi očekuju i smatraju relevantnim. Sva je prilika, piše Glas Istre, da će se novine, u borbi za opstanak, uputiti stazom za koju Trupčević misli da je jedina ispravna, u pravcu proizvoda koji će zadovoljavati potrebe širokih čitateljskih masa i koji će odustati od tradicionalnog poimanja po kojemu relevantne novine trebaju pružati pamet, kritički stav, iscrpno objašnjenje, vjerodostojnost i lijepo pisanje koje se može protezati na više od dvjestotinjak slovnih znakova...
U tom istom tekstu komentar je dao i Ante Gavranović, član Izvršnog odbora Udruge novinskih izdavača (a kojeg redovito čitam u Novinaru). Novine, rekao je, može spasiti samo kvaliteta te razvijanje posebnosti svakog pojedinog izdanja u odnosu na konkurente. Novinari se suočavaju s dva problema: redakcije će smanjivati broj zaposlenih novinara, a oni koji će ostanu morat će biti sposobni i za pisanje tekstova u štampanim izdanjima, i za objavljivanje na portalima, i za snimanje i montiranje video priloga.
U drugom tekstu, Žutilo stiže na naplatu, malo drugačija teorija - autor Krešimir Raguž smatra kako politička ovisnost koju su izdavači novina stvorili prema Vladi stiže na naplatu, odnosno kako su tu povezanost prepoznali i odlučili kazniti. Krešimir Macan za taj je članak rekao: Novine su pale u kvaliteti i one više nisu oponenti vlasti kao što bi trebalo biti i kao što su bile prije. Dio razloga pada prodaje zato tumačim upravo činjenicom da su čitatelji prepoznali taj zaokret i nije im se nimalo svidio.
Zdenko Duka, predsjednik HND-a zaključio je kako imamo problem malog tržišta odnosno kako je problem što niz medija nije profiliran. Ozbiljne novine bi malo bile tabloid, pa opet malo ozbiljne novine. Ipak, kažu analitičari, još ne možemo govoriti o nekom ozbiljnom pada ukupne čitanosti, jer imamo i blagi rast.
Meni je nekako najbliže ovo što kaže Gavranović, odnosno ovo da svi guraju u istom smjeru pa se na kraju svi bore za istu publiku pri čemu s 24 sata uvijek znaš na čemu si, dok ostali, kako je i primijećeno, lutaju. To je lutanje zapravo najveći problem jer u tom lutanju ne dobiješ novu publiku (odnosno ne ukradeš ovu od 24 sata) a istovremeno izgubiš ove koji žele prave novine. Možda je Trupčević u pravu i možda svi krenu raditi novine za mega široku publiku ali te publike nema beskonačno mnogo i morat će jedni od drugih otimati. A u "ozbiljnom" sektoru praznina, nema žive duše ;) (nije baš skroz tako ali...) Tu se sad vraćamo na onu teoriju po kojoj publika "to želi čitati" i kako "novinari samo daju ono što publika traži".
Prošlo ljeto ili ovo prije toga gledao sam film o Stephenu Glassu koji je pisao za The New Republic i koji je izmislio sve ili većinu tekstova, a iz tog filma ostala mi je u pamćenju jedan rečenica - o tome kako je The New Republic jedini magazin koji se čita u Air force one avionu (predsjednički avion). Ono što mislim jest da novine ne trebaju toliko slušati što čitatelji žele već pisati o onome što novinari i njihovi urednici misle da je važno. Oni su ti koji trebaju formirati publiku i držati tempo. To nije tako jednostavno kako sam ja napisao, naročito sada u vrijeme krize kada treba donijeti brzu odluku kojim smjerom krenuti. Fotografija (2) koju prilažem to dobro ilustrira :))
Još jedan problem koji novine imaju, uz nejasnu strategiju, je spora reakcija na zbivanja na tržištu. Dok odluče što napraviti već je neka nova situacija s novim trendovima, pa tu leži prednost onih manjih - brže mogu presložiti stvari i prilagoditi se. Na kraju, mislim da će biti ovako
The issue lies in providing content that traditional readers would be willing to pay full price for.
Prikaz svih komentara
Ukupno komentara: 42
Jedna stvar mi u cijeloj ovoj priči nije jasna: ako je ovo 'stoljeće informacija', zašto ne platiti za informaciju? Ako je to nešto najvrednije, onda valjda vrijedi nešto i u novcu. Kao primjer mogu navesti naš site koji ćemo zatvoriti i početi naplaćivati sadržaj jer od čega ćemo mi živjeti? Imamo na stotine autorskih radova, svaki dan sati odlaze na pisanje, pa zašto bismo to davali besplatno? Čini mi se da anarhističke ideje o besplatnom ručku neće moći dovijeka funkcionirati, jer se ljude mora platiti za njihov trud. Naravno ne mislim na blogove kojih ima na stotine i koji su čisti copy-paste.
Ne može se od ničega dobiti nešto, pa tako valja platiti i ljude koji nešto rade. Ili bi možda Plan B trebalo poklanjati??
Stjepan
iako i tada sumnjam u uspjeh.
A dnevne novine moraju ponuditi nešto više od pukog prenošenja informacija. No, da ne krenemo o stanju novinarstva danas, bit će to blues do jaja :-)
Stjepan
na našoj novinskoj sceni plaćanje web sadržaja na portalima dnevnih novina je nemoguće između ostalog jer se vlasnici ostalih portala mogu pretplatiti, copy pasteati top teme i samo na kraju dodati piše Jutarnji, Vecernji.. :) Cijela ta ideja je kod nas neizvediva, u USA tko zna, više ljudi pa možda...
za dodatnu vrijednost se slažem i otprilike znam što bi trebao dobiti za taj dolar, dva...
Fale ''prave'' novine, ozbiljne, analitičke, u kojima se drži do pismenosti i autorskog stila, one starinske šuškave novine koje ti pokriju cijeli stol pa ti ne ostane mjesta da staviš tanjur s doručkom :)) Ja sam odrastala na Vjesniku. Čitala sam ga i kad sam bila premala da zapravo kužim partijsku dirigiranost tamo gdje je postojala, ali bilo je i sadržaja iz kojih sam stvarno puno naučila o svijetu oko sebe. Osim toga, kad si pisao zadaću i nisi bio siguran piše li se riječ s ''ije'' ili ''je'' i slične fore, otvorio si novine i bio si siguran da će ti zadaća biti točna. I to mi u suvremenim novinama nedostaje. Ne mogu članci u novinama izgledati kao na brzinu odrađena domaća zadaća samo zato jer vijest to prestaje biti za pola sata, pa štancamo novu.
Plaćanje kvalitetnog sadržaja: naravno. Meni svejedno hoće li to biti dnevni jutarnji surf ili ''šalata'' na stolu. Ponudi mi doista kvalitetno štivo i platit ću ga online ili na kiosku, svejedno. Trenutno zapravo niti bilo koji oblik novina plaćam, niti stvarno ozbiljnije čitam. Šteta.
bk, ako ciljaju na široku publiku, u dnevnim novinama vjerojatno za niše nema previše mjesta. samo web...
Ovo čovjeka nagne na razmišljanje o raznim metodama razvlačenja na točak i polijevanja vrućim uljem...
sto se placanja sadrzaja tice, evo ja sam prva koja to ne bi plaćala. a i sigurna sam da je Novi list potezom oko plaćanja i čitanje sutradan izgubio dio publike. ma kako dobri bili.
informacije su danas brze, lakodostupne i plaćanje nije opcija.
ekipa ne kupuje ni CD-ove, a di bi svakodnevno davala lovu za clanke. koje bi index ionako prepisao. ako ne oni, onda barem net.hr
Možda se slažeš da valja izdvojiti jednu informaciju od druge. Dok s jedne strane informacije trebaju biti besplatne, veći i, ajmo reći, ozbiljni radovi ne mogu. Jer "informacija" se zna što je, a danas se sve trpa pod informaciju. S druge strane, ako potrošim doslovno tri sata da pronađem vijest i korisniku na jednom mjestu serviram što mu treba, onda moje site postaje mjesto za "brzo i jednostavno" pronalaženje informacija. (Navodim kao primjer, ne želim reći da sam centar svemira.)
A s treće strane, k'o što rekoh Borji, možda sam ja blesav, al' čekat da tekstovi iz Plana B dođu na internet da bih uzeo besplatno... Sorry, to mi nije baš daleko od krađe.
Kvragu, uvijek navečer krenu teške teme... :-)
Možda ih upitat?
većina portala, blogova...ima taj hallo efekt gdje moraju pisati o čemu i svi drugi pišu...
da biti će webova za koje će se plaćati sadržaj ...100% će ih biti ...ali ako za 7 kn u Jutarnjem dobijem Tomića, Bakalovića i ostalu ekipu koju volim i poštujem čitati...zašto onda nebih platio par kn za digitalni oblik cijele stvari
kaj se meni dešava ?
odem kiosk i kupim Jutarnji... fino si uz kavicu to prolistam...i kad upalim net ..opet odem na Jutranji...i kad skuzim koliko sam članaka dobio više u paper izadnju nego na netu ...
nije mi žao para...
niti je TV ubila radio ..niti je internet ubio TV ...ono što se plaća i uvijekl će se plaćati je KVALITETA
naravno upravo zobog toga i kupujem PB...nermeš vjerovat
ali u zadnjem broju je samo jedna rečenica ..bila vrijedna tih novaca ...upravo ona u kojoj je neznam tko (jebeš kult ličnosti) napisao da je naš okolni svijet preslika našeg unutarnjeg svijeta ..znači ako smo bedijaneri ...ona su i svi oko nas takvi... no opet za nas optimiste je stvar potpuno drugačija
plaćanje on line sadržaja je vlak na koji se ne mogu baš svbi uključiti ..ali da, istina je taj vlak upravo kreće !
lof&pis&juniti
Glavni problem sa tirazima dnevnih novina na zapadu je starosna struktura citalaca. Naime, prosecan citalac stampanog izdanja u USA ima oko 60 godina, sto nije bas perspektivna situacija.
U USA mladi ne citaju novine, to je kod njih glavni problem.
Drugim rijecima, danasnje korporacije (tu mislim i na nase velike izdavacke kuce) su preko raznih overheda, nerealnih ocekivanja, uvlacenja oglasivacima i rezanjem troskova direktno u proizvodnji (ovdje mislim na redakcije) a ne u administraciji, srozale kvalitetu koja se odrazila na remitendu, a kako oglasivaci nisu glupi, i na broj prodanih oglasa (odnoso - dobit).
Izdvojite bilo koju uspjesnu novinu iz korporacije i opcije za oporavak drasticno rastu.
Male redakcije (male izdavacke kuce) puno su prilagodljivije na promjene na trzistu, lakse optimiziraju poslovanje - smanjuju troskove tamo gdje je to moguce a da se ne utjece na kvalitetu i ako je to potrebno mijenjaju cak i nisu u puno kracem vremenu nego kad imaju za vratom brdo cinovnika koji zadubljeni u svoje Excel tablice ne vide dalje od vlastitog nosa.
Sto se tice objavljivanja sadrzaja novina na internetu, moje misljenje je da prodaja novina nije uvjetovana objavljivanjem istih i na internetu. Zasto? Pa zato jer ovako i onako se gotovo svaka vijest moze procitati na internetu. Mozemo diskutirati o specijaliziranim novinama i temama, ali nemojmo biti u zabludi da visoko zainteresirani korisnik (citatelj) nece naci na internetu ono sto ga zanima. Novine ce se prodavati (i prodaju se) bez obzira ima li ta novina svoj sadrzaj objavljen na svojim internet stranicama ili ne. Opet zasto? Zato jer govorimo o dva potpuno razlicita medija, odnosno dva razlicita nacina prezentiranja sadrzaja. No to je vec sasvim druga tema...
A što se tiče plaćanja contenta na webu. Postoje business modeli koji su isplativi i dobro rade. Duboke i detaljne analize tržišta i praktični savjeti autoriteta u industriji se danas naplaćuju na Internetu. Znam, da to nisu dnevne novine, niti neke vijesti, no ovo je business model koji trenutačno prolazi. I prolaziti će, isto je primjer s knjigom.. Zasto bi ljudi plaćali neku knjigu koja se bavi nekom industrijom kad imaju cijelo more informacija na Internetu.
Tiskane novine će odumirati polagano i to je sudbina. Uvijek će biti "freakova" koji će uživati u listanju i voljeti trgati rubove stranicama i to će biti publika koja će ih u budućnosti konzumirati. :)
Naime, od cijelog oglasivackog kolaca, na internetu se trosi manje od 1% (slovima - jedan posto). Dok je to tako, odnosno, dok se nesto ne promijeni u glavama ljudi koji odlucuju o tome (uglavnom agencije) novine ce i dalje biti vrlo prisutne. Odredjene promjene su potrebne ali vecina ce se izvuci iz ove krize. Trenutno su svi u standby-u, i oglasivaci i citatelji. Veliki oglasivaci imaju predvidjena ali zamznuta sredstva i cekaju prve znakove optimizma (turisticka sezona, oporavak na burzama, vladine mjere itd.).
Sjecam se, nije bilo tako davno, kad se vro ozbiljno raspravljalo o odumiranju knjiga (i tada je krivac bio internet). Izdavaci su se bojali tzv. \"elektronskih knjiga\" :) to se na kraju pokazalo bespotrebnim strahom. Danas se knjige prodaju vise nego ikada i niko ozbiljan vise ne prica o tome. Slicna je situacija bila sa svakim novim medijem - radio ce ubiti televizija, kompjuteri ce papir uciniti bespotrebnim, video ce ubiti kino itd. Prilagodba situaciji je kljucna.
Nitko ne zna odgovor na pitanje hoce li novine nestati s kioska (onda ce valjda nestati i kiosci?) ali mislim da se to nece dogoditi tako skoro, barem ne u hrvatskoj - vidi pocetak komentara :)
Po meni je problem u tom kopi pejst mentalitetu koji se je uvukao u sve pore života - u hrvata je bitna samo forma, prepiši iskopiraj, samo da izgleda ozbiljno a sadržaj nije bitan. To počinje od škola (gdje se djeca nagrađuju za skidanje sa interneta i podvaljivanje za svoj rad), preko fakulteta, u državu i firme pa i u slobodno vrijeme. Kod nas se originalnost i kreacija ne cijene - to je problem.
Sorkač da sam uletio u analizu problema države u komentaru od 3 reda ali to mi ide na anatomiju.
tomsescu, lol, ove vijesti iz suna, to je postala stalna praksa na žalost. to i crna kronika iz cijelog svijeta
naši portali su, kako smo već zaključili, prepuni crne kronike iz svih kutaka svijeta i prepisivanja iz sun-a i sličnih novina
Jednom, dosta davno, Miroslav Lilic je rekao (kada je komentirao emisiju "Nedjeljno popodne") - "za svakoga ponesto, u stvari je za nikoga nista" - i ja se s time slazem, uglavnom. Ali, hebiga uvjek ima ali, najposjeceniji portali su upravo to - za svakoga ponesto, a nitko od nas ne moze reci da korisnici nemaju izbora na internetu.