Borja.org

Kolovoza dvanaestog 2000. godine, Kursk nije odgovorio na poziv iz baze, pa je sukladno ruskim vojnim pravilima podmornica smatrana uništenom. Istoga trena, u akciju spašavanja su krenuli timovi osposobljeni za ovakve akcije. Dvije su US podmornice i jedna norveška istraživačka stanica, registrirali dvije jake eksplozije u Barentsovu moru. Treću je registrirala ruska vojska u 23:45. Dan poslije, 13. kolovoza, oko 4:36 sati brod Petar Veliki spazio je podmornicu na dnu mora. U 10:00 ujutro spasilački timovi Sjeverne flote bili su na mjestu nesreće. No, tek je oko 18:00 mini podmornica zaronila do Kurska, kojega je udarila pa je morala izroniti, kako bi trideset minuta kasnije zaronila ponovo. Ovaj put posada nije uspjela pronaći podmornicu odmah, a sudeći po izvještajima, do 14. kolovoza na Kursku je bilo preživjelih.

Javnost je tek 14. doznala da se nešto događa; mediji su taj dan javljali o problemima ruske nuklearne podmornice, a sudeći po izjavama njihovih vojnih službi sa posadom su još uvijek komunicirali. Kolovoza 15. na ovaj je dio mora poslano još petnaestak brodova ne bi li spasili Kursk, a 16. je komadant ruske mornarice tražio od predsjednika da potraži stranu pomoć u spašavanju. Kolovoza 17. prema mjestu nesreće uputio se norveški brod koji je nosio britansku mini podmornicu LR5, a dva je dana kasnije i stigao iznad Kurska. U 13:35 norvežani su ušli u podmornicu, nakon čega je i službeno posada Kurska proglašena mrtvom.

Pitanje koje se najčešće postavlja je zašto su zapravo rusi skrivali nesreću Kurska. Sudeći po jednom od stručnjaka, sama je podmornica bila naoružana najmodernijim oružjem kakvo zapadni svijet još nije vidio. Naime, ova je podmornica nosila SS-N-19 projektila, koje, to je sasvim pouzdano, nitko iz US ili EU nije vidio. Svaki od ovih projektila nosi 750 kila eksploziva koji bi bio ekvivalent dvije bombe kakve su pale na Hirošimu, a dizajnirane su eksluzivno za potapljanje nosača aviona. Osim ovakvih projektila čini se da je Kursk "nosio" i sonar koji također nikada nije viđen.

Ovo objašnjava zašto su rusi žrtvovali 118 ljudi. U samom početku nesreće, tvrdili su kako je do eksplozije došlo zbog nailaska na neku od mina zaostalih iz Drugog svjetskog rata, no kasnije, službeno je objašnjenje bilo kako je ipak bilo riječ o sudaru. No sudar u ruskoj vojnoj terminologiji, može značiti sudar s drugim brodom, ali i sa oružjem. Pretpostavka je da je jedan od torpeda zapravo izazvao nesreću.

Trenutno, u tijeku je akcija dizanja Kurska iz mora, koju izvodi tvrtka Mammoet, specijalizirana za dizanje velikih tereta. Izvalečenje je podijeljeno u pet faza: u prvoj iz Amsterdama do Barentsova mora stiže gigantski ponton, dugačak 140 a širok 36 metara. U trenutku kada se ponton bude slagao, ronioci će već "raditi" na podmornici, na temperaturi od 0 do 6 stupnjeva C. Ruska će mornarica zajedno sa dizajnerom podmornice i roniocima utvrditi gdje su na podmornici rupe, te odrezati pramac podmornice, što je već druga faza, koja se dakle odvija, paralelno s prvom. Treća će se faza dogoditi kada stigne ponton, koji će preko probušenih rupa na podmornicu, Kusrka dići iz vode, tik do pontona, nakon čega će i otploviti do Murmanska. Cijela će procedura biti potpomognuta i simulacijom, dizajniranoj u Saint Petersburg Naval Centru. U ovom se trenutku radi na pontonu, a i ronioci su već obavili dio zadataka.

Kako sada stoje stvari dio podmornice će biti izvučen 15. rujna, a kada će ruska vojska izvući prednji dio podmornice nije poznato. Više o cijeloj priči možete se informirati na:
kursksalvage.com.

hr.digg|prijavi