Borja.org

Necronomicon je knjiga čiji bi doslovni prijevod glasio "Knjiga mrtvih imena" odnosno, alternativna verzija prijevoda bila bi "knjiga običaja mrtvih." Napisao ju je 730. godine Abdul Alhazred, o kojemu se ne zna mnogo. Tek da je rođen u Jemenu, i da je putovao po svijetu, ali i da je nekoliko godina proveo u nenaseljenom dijelu današnje Saudijske Arabije. U različitim ga se spisima spominje kao "Mad Arab" (ludi Arap) ili "Mad Poet" (ludi pjesnik), i iako je bio ekscentrik, nema dokaza da je bio lud. Arapska verzija ove knjige nije pronađena, no postoji prijevod napravljen 1487. godine, koji je napravio dominikanski svećenik Olaus Wormius. Njemac po rođenju, Wormius je bio prvi sekretar velikoga inkvizitora, Tomasa de Torquemade, pa je moguće da je do spisao došao tijekom nekog od suđenja. Nakon što je knjigu preveo, poslao je kopiju sa zabilješkama Johannu Tritheimu. Crkvi se to naravno nije svidjelo, pa je Olausa spalila, zajedno sa svim njegovim bilješkama i rukopisom. Ipak, vjeruje se kako je dio zabilješki završio u vatikanskoj biblioteci. Sto godina nakon ovog prijevoda, jedna od kopija prijevoda se pojavila u Pragu. U to doba Prag je bio centar magije, alkemije ali i različitih prevaranata. Knjigu je, od "Black Rabbia", odnosno Jacob Eliezera, koji je pobjegao iz Italije pred inkvizicijom, kupio Edward Kelly, koji je radio na dvoru Rudolpha II. Na engleski je knjigu preveo njegov suradnik Dr. John Dee. Dio knjige preveden je i na hebrejski (oko 1663. godine).

je zapravo magijski spis, koji je izazivao dosta pažnje, oprečnih mišljenja i teorija. U njemu se spominju dvije vrste bogova "Stari Bogovi" i "Drveni Bogovi." Po Alhazredu, "Stari" su Bogovi došli iz druge sfere, i vjeruje se kako je riječ o međuzvjezdanoj rasi, koja na Zemlju dođe kada je treba spasiti (to bi bilo nešto kao film Peti element); u kršćanstvu oni bi odgovarali pojmu Svjetla. "Drevni Bogovi" pak, odgovarali bi pojmu Tame; riječ je o zlim bogovima koji se uporno pokušavaju probiti u ovaj svijet kroz tzv. Vrata. Sam Necronomicon smatran je povijesnim spisom, no pretpostavlja se kako u njemu postoje i formule kako probuditi "Drevne Bogove," odnosno otvoriti spomenuta vrata. Priču o Necronomiconu ispričao je i pisac HP Lovecraft; nejasno je odakle njemu informacije o ovom spisu, no bio je poprilično detaljan. Osim njega u vezu sa ovim spisom dovodi se i mag Aleister Crowley, koji je tvrdio kako su mu "Knjigu zakona" izdiktirali vanzemaljci. Pretpostavlja se da je od ove dvojice samo Crowley pročitao spis, a da je Lovecrafta s njim upoznala Sonia Greene, milijuner, te Crowleyeva poznanica. Druga teorija kaže kako je Lovecraftov otac zapravo imao pristup spisu. Od 1933-1938. godine kopije Necronomicona su nestale: netko se je u njemačkoj vladi zainteresirao za okultno. Danas se ne zna gdje su prijevodi, no postoji niz knjiga koji se tekstom bavi, kao i nekoliko verzija "Necronomicona." Neki spis nazivaju Sotoninom knjigom, a na usenetu svjedoci kažu kako su čitajući dijelove spisa, doživjeli osjeća jeze; te se navodi niz urbanih legendi o zlu koje iz spisa dolazi. Da li je doista riječ o urbanim legendama, ili istini, moram priznati, ne znam. Isto tako, nisam uvjeren da postoji kompletan Necronomicon, možda tek određeni segmenti ovog spisa na 800 stranica. No, da je sama priča inspirativna, mora se priznati, je...

hr.digg|prijavi