Borja.org

Od svih medija, pogodite koji je najbrži? Internet, naravno; pokazalo se to i u već podosta slučajeva, što u nas što u svijetu. U smislu širenja informacija to je i dobro i loše...

Internet je dakle, skoro pa nezaustavljiv. Skoro pa, jer ga zemlje poput Kine, skrivene iza (kako su to mediji lijepo prozvali), velikog kineskog firewalla, ipak cenzuiraju. Pristup mnogim zapadnim siteovima dugo je vremena bio onemogućen, a i sada je pristup nekima od njih blokiran, kao i pristup Internet radijskim stanicama te svom ostalom nepoćudnom sadržaju.

Osim njih, i neke zemlje Bliskog Istoka budnim okom prate gdje to njihovi građani surfaju, a nedavno su i u Zimbabweu odlučili malo budnije pratiti e-mail komunikaciju. Rekao bi čovjek, ti bastioni komunizma i totalitarizma sprečavaju razvoj bolje komunikacije, ali ako bolje pogledamo, primjerice Sjedinjene Države, vidjet ćemo tamo svu silu slobode, ali i vladine prste duboko uronjene u sve pore Interneta.

Dovoljno je reći da njihov softver može skenirati gotovo svu komunikaciju, prodrijeti u svaki e-mail, pa s te strane imamo naizgled potpunu slobodu i Internet koji vlada ne kotrolira već pažljivo nadgleda.
Internet kao medij otvorio je niz stvari o kojima bi se dalo naširoko i nadugačko raspravljati, što i činimo stalno u pc chipu i mobyu, no tek smo se nekoliko puta dotakli Interneta kao medija koji je u novinarskom smislu najbrži i koji je vremeno postao ravnopravan svim ostalim službenim kanalima preko kojih informacija dopire do nas. Jer, u posljednjih šest-sedam godina, kad god se dogodila neka važna stvar, prvo smo pohitali na Internet provjeriti o čemu je riječ. I to ne samo na medije, novine već i na forume, news grupe i sve ostale kanale, gdje se mogu dobiti informacije, pa ponekad i iz prve ruke.

Kada se primjerice, dogodio 11. rujna, svijet je, zajedno s nama, prvo krenuo put Interneta da sazna što se dogodilo. Mainstream news siteovi, poput CNN-a, New York Timesa ili Washington Posta bili su zakrčeni, pa je uredništvo odlučilo, vrlo brzo, maknuti svu nepotrebnu grafiku koja usporava učitavanje stranice, kako bi ljudi što prije dobili informacije. Osim novina, odnosno njihovih online izdanja, i sami smo napisali vijest o onome što se dogodilo, a cijela priča o napadu proširila se nevjerojatnom brzinom među korisnicima diljem svijeta.

I rat u Iraku, imao je sličnih slučajeva. Američki mediji na razne su načine pratili priču, a kako je doista tamo, u srcu Bagdada, moglo se ipak bolje saznati tek na jednom blogu - pisao ga je Salam Pax (pseudonim), iz iste takve perspektive, pa smo mogli čitati što misli običan narod, a ne slušati servirane vijesti, bilo da je riječ o Fox Newsu ili Al Jazeeri. Salamov blog i njegov pogled na današnji razvoj događaja u Iraku, može se čitati na adresi http://dearraed.blogspot.com/. Ipak, ostavljamo prostor da i tu može biti riječ o - propagandi.

Zanimljivo je da su i Ameri pokušali pridobiti tik pred rat Iračane na svoju stranu, no, čini se da su zaboravili kako tamo mailove prvo čita vlast. Riječ je bilo o prvoj takvoj informacijskoj ofenzivi, kako piše C41.org site, koji se bavi sigurnošću i obavještajnim segmentom svjetskog poretka.
Informacija jednom pokrenuta na Internetu, doista je nezaustavljiva. U nekim slučajevima dobro, u nekima loše.

Bill i Monica

Svi se s veseljem prisjećamo skandala koji je pogodio Bijelu Kuću kada je njome šefovao Bill Clinton, a u kojem je Monica Lewinsky priznala da su imali, pa, najblaže rečeno, intimni susret. Prvi je aferu provalio novinar Newsweeka, Michael Isikoff, no uredništvo je odlučilo ne izaći s time van, pa je to učinio site Drudge Report, koji vodi Matt Drudge. Nakon što je stavljena točka na cijelu priču, stručnjaci novinarskog svijeta bacili su se na analizu, pokušavajući utvrditi kako se razvijala cijela priča, koji su se izvori pratili, koliko novinari paze na točnost izvora, sagledavajući pritom sve ostale aspekte skandala, iz novinarske perspektive, odnosno perspektive same profesije. Maknemo li to na stranu, nije baš da nas pretjerano i zanima, ostaje nam činjenica da je sve provalio Internet site, i da su se kasniji svi pozivali na njega.

Isto kao i u slučaju s filmom po kojeg je na Internet pohitala nacija. Index.hr, s prvom vijesti bio je na tragu tabloida - "Ljudi, imamo pornić sa Severinom", glasio je naslov, i što se profesije tiče, ne bi trebalo biti opravdanja za kršenje novinarske etike, odnosno njenog članka 16. "Novinar treba štititi čovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti. Novinar je obavezan poštivati svačije pravo na privatni i obiteljski život, dom, zdravlje i prepisku (intersubjektivnu komunikaciju). Objavljivanje podataka koji narušavaju nečiju privatnost, bez nečije privole, mora biti opravdano interesom javnosti".

No, istina je i što kaže kolega Babić, da su ostali mediji uvelike utjecali na to da se Index počne promatrati u negativnom kontekstu, i to prije svega zbog navođenja potpuno krivih informacija, kao što je u pravu kada proziva HND, Hrvatsko novinarsko društvo, zbog prošlih grijeha. No, ako je većina ostalih medija takva, ne znači da ih je Index ili bilo tko drugi morao "pratiti".

U ovom slučaju, i novinari su pokazali elementarno nepoznavanje tehnologija odnosno Internet tematike. Nije da nisu pokušavali zvučati kao da znaju, ali svima koji poznaju ovaj medij, bilo je jasno da gađaju, pokušavajući pogoditi u sridu. Neki su uspjeli, neki ne. Ono što je jasno, jest da se Internet počeo doživljavati i u nas kao medij ravnopravan ostalima - što ne saznate u informativnim emisijama, saznat ćete na Internetu, jer tamo nema mjesta za cenzuru. Ako ne vijest ne objavi neki nezavisan medij, saznat ćemo je od nekoga tko je slučaju blizak, na forumu, newsima...Da je tako, vidjelo se i po mnogim teorijama ostalih kolega koji su svoje zaključke zasnivali na glasnama, koje smo i sami prvo pročitali na Internetu. Čak se i u jednom TV Showu pojavila šala, koja je nekoliko dana prije osvanula na jednoj od news grupa. Internet i njegovi korisnici uvelike su pomogli kreiranju priče, a novinari su na žalost odmogli vjerujući svemu što su na ovom mediju pročitali. Kao i u slučaju Clinton-Lewinsky, u kojem je utvrđeno da su mediji s Interneta prenijeli niz netočnosti i glasina.

Bilo bi lijepo kab bi HND složio jedan kratki priručnik o Internetu za novinare, pa da im netko objasni osnovne razlike između weba i newsa, hakera i vlasnika siteova, servera i peer 2 peer mreža, jer ovako i javnost stiče potpuno krivu sliku i Internetu, samo zato što su novinari po tom pitanju neobrazovani. Osim toga, prenošenjem glasina s Interneta, ponovo stvaraju sasvim krivu sliku, ne samo o ovom, nego o bilo kojem događaju.

Skandalozno!

Takvim izvještavanjem, nastaju i urbane legende, odnosno hoaxovi, koji kad krenu ne vide kraja. Sjetimo se samo kako su jedne naše dnevne novine objavile tekst o Bonsai mačkama, pozivajući se na site na kojem je prikazano kako bonsai tehnike primijeniti na - mačke. Mučenje životinja, vrištali su, pozivajući se na Internet, a sve je to naravno bila samo dobra šala. Nemojte misliti da su je oni jedni popušili - i FBI se bacio na istragu. Isti slučaj, dogodio se drugim našim novinama, koje su objavile kako "redoviti fellatio umanjuje rizik od raka dojke", pozivajući se pritom na istraživanje u kojem je, zamislite, sudjelovalo 15 000 žena. Sama lažna vijest, objavljena je na istim takvim fake CNN stranicama. Srećom po nas, kolega Lucijan Carić na adresi http://www.qubis.hr/pocetak.htm vodi lijepu evidenciju grešaka novinara koji pišu povremeno o tehnologijama.

Internet je doista širok pojam i na njemu uistinu ima svašta, pa ga baš zato treba uzimati s rezervom. U slučaju prenošenja ovakvih šala, poput Bonsai mačaka, šteta nije velika, osim ako neku gospođu ponosnu vlasnicu čete perzijskih, sijamskih i ostalih mačaka ne udari infarkt. No, u ozbiljnijim temama, kada se pozivaju na Internet, a ne provjeravaju autentičnost, šteta može biti katastrofalna.

Urbane legende i prijevare

Iako je neke informacije s Interneta nemoguće provjeriti, ipak postoje dvije lokacije koje mogu dati kakvu takvu pomoć u istrazi. Jedna se smjestila na adresi www.snopes.com i riječ je o web stranicama koje se bave urbanim legendama. Kategorizacija je oveća, a kreće se preko poslovanja (Nova Cola NIJE bio marketinški trik, Atari JEST spalio milijune neprodane E.T. igre u Meksiku), računala (japanski softver NE zamjenjuje Microsoft greške haiku poezijom), kriminala (sedam žena NIJE umrlo nakon što su pomirisale parfem čiji uzorak su dobili na e-mail), Inboxa (proslijeđivanje nekog maila na deset adresa NEĆE vam donijeti vječnu sreću, radost i veselje), vojske (ako ste sin jedinac to vas NE spašava od vojske) do filmova (Blair Witch film NIJE temeljen na istinitim događanjima niti je Reagan trebao glumiti Ricka u Casablanci), hrane (pokupite li hranu sekundu nakon što je pala na pod, bakterije SU još uvijek na njoj), radija i televizije (Marlboro Man JEST umro od raka pluća, show Toma Greena na MTV-ju NIJE otkazan zato što je voditelj pohodio Bar Mitzvah obučen u Adolfa Hitlera) te još koječega.

Druga zgodna lokacija je Muzej prijevara, smješten na adresi www.museumofhoaxes.com. Poprilično opširan site bavi se hoaxovima, a klasificirani su po godinama, pri čemu se ovaj svijet počinje razvijati oko 1700. godine. Mnogi se znanstvenici navode kao prevaranti, i razotkrivaju se dakako mnoge priče, kojima neki i danas vjeruju. Naravno, ne treba zaboraviti ni da je pogriješiti sasvim ljudski...

off 2004

hr.digg|prijavi