Borja.org

Svjetska paranoja o nadgledanom društvu ponekad se više temelji na senzacionalističkom pisanju medija negoli na pravom stanju stvari. Jednim je tako istraživanjem utvrđeno da tek 5 posto kamera na Manhattanu drže državne službe - sve ostalo je u privatnim rukama, bilo da je riječ o kompanijama koje kamere koriste zbog vlastite sigurnosti ili o pojedincima koji tek vole promatrati svijet ispod njih.

Tako smo i, nedugo nakon svih onih afera o prisluškivanju, saznali da su u njemačkim spy shopovima najbolji kupci Hrvati. Po tome ispada da je Veliki Brat, kojeg smo očekivali u formatu zle korporacije ili korumpirane vlade tek znatiželjni individualac, mi sami. U većini slučajeva, s ne tako velikom moći, kakvu primjerice daje RFID. Radio Frequency Idetification je zapravo ime za "tehnologiju koja se koristi radio valovima ne bi li automatski identificirala neku stvar". U nekoliko metoda korištenja RFID-a najčešća je ona kada se serijski broj (ili slična identifikacijska oznaka) stavlja na čip, koji je "zakačen" na antenu - zajedničkim imenom ovo se dvoje naziva RFID Tag. Sama antena omogućuje da se informacija o proizvodu prenese do čitača, koji pak informaciju pretvara u računalima poznat jezik.

Jačina antene dakako ovisi o njezinoj veličini pa je sukladno namjeri, i njena snaga tolika. Oni slabiji rade na nižim frekvencijama (30 KHz do 500 KHz) u koriste se u manjim prostorima po pitanjima sigurnosti, pri identifikaciji i praćenju proizvoda a oni jači na višim frekvencijama (850 MHz do 950 MHz i 2,4 GHz do 2,5 GHz); potonji se mogu koristiti na primjer za praćenje vozila. Oni na nižim frekvencijama imaju i jeftiniji proizvodni trošak dok su oni na višim frekvencijama skuplji. Sama tehnologija postoji još od Drugog svjetskog rata no bila je preskupa da bi naišla na širu primjenu. Ne treba se zavaravati, ni sada ona nije jeftina - jedan čitač košta oko 1000 američkih dolara a tagovi od 50 centi do 50 dolara; ako neka korporacija ima stotine skladište, treba im toliki ako ne i veći broj čitača, pa se mnoge od njih još nisu odlučile za konkretniju primjenu.

RFID za fashion

Protekle se godine podosta raspravljalo o Radio Frequency Idetificationu, prije svega zbog jasnije primjene koja slijedi odnosno nekoliko korporacija koje su implementaciju tagova u svoje proizvode najavile. U ožujku to je učinila kompanija Benetton - njihova misao vodilja bila je RFID-om olakšati inventure odnosno spriječiti krađe. Na vijest su reagirali zaštitnici privatnosti ali i analitičari. Prvi su digli buku zbog mogućnosti identifikacije kupaca a drugi su tvrdili kako će RFID prije svega iskoristiti oglašivači, nešto slično smo vidjeli u filmu "Specijalni izvještaj", kada naš junak ulazi u trgovinu a ova ga pozdravlja imenom i prezimenom. Mnogim se kupcima ideja nije svidjela a otvoren je i site na adresi boycottbenetton.org, na kojem tko god to želi može poslati Benettonu poruku "No Tracking".

Nakon cijele akcije protiv Benettona, ova je kompanija (za sada) od implementacije tehnologije odustala, opovrgnuvši press release Philipsa koji im je trebao isporučiti čipove. Nekoliko mjeseci kasnije, saznali smo kako bi se RFID mogao pojaviti i u novčanicama eura - relaizacija je trebala biti povjerena kompaniji Hitachi a blagoslov je trebala dati European Central Bank. Ova bi integracija trebala spriječiti krivotvorenje novčanica i omogućiti bolje utvrđivanje autentičnosti. Uz sve to, RFID bi potencijalno mogao spriječiti pranje novca jer se na čipove mogu zapisivati i detalji transakcija. Po posljednjim informacijamau cijelu je priču ušla i kompanija Sun koja se u Škotskopj sprema otvoriti testni centar a unutar kojega bi trebali pomoći manjim i većim kompanijama koje se RFID-om bave, pri testiranju, implementaciji tagova i finalnoj provjeri. Deadline za ovaj plan je 2005. godina no da li će do tada RFID biti u novčanicama eura, vidjet ćemo sljedeće godine.

Osim u novčanicama eura, RFID tagovi su najavljeni i u čipovima koji se koriste u casinima i to do kraja ove godine. Kao i u slučaju novčanica eura, trebali bi spriječiti krađe i prijevare ali i omogućiti casinima da motre svakog pojedinačnog korisnika. Glasnija najava konkretnije primjene RFID-a dogodila se kada je Wal-Mart, jedna od najjačih američkih i svjetskih retail kompanija najavila da će i sama integrirati RFID, ne bi li poboljšali isporuke. RFID-om bi pratili robu od tvornica i skladišta do samih trgovina. RFID bi Wal-Mart lancu trgovina mogao uštedjeti 6 do 7 posto troškova na godišnjoj razini u segmentu isporuke odnosno transfera robe, što bi u brojkama bilo oko 1,3 do 1,5 milijardi US dolara. Godine 2002. Wal-Mart je prodao robe u vrijednosti od 217,8 milijardi US dolara. Sama ugradnja tagova koštati će i njihove dobavljače popriličnu količinu novaca - analitičari predviđaju oko dvije milijarde američkih dolara.

Izvještaj analitičke kuće AMR Research pokazuje kako to i neće biti lak zadatak, odnosno kako je za dobavljače riječ o (pre)velikom trošku. "Prosječni će proizvođač morati potrošiti između 13 i 23 milijuna dolara na RFID želi li zadovoljiti Wal-Mart standarde. Samo će tagovi i čitači koštati između pet i deset milijuna, no to je sam vrh sante leda jer za integraciju moraju potrošiti još toliko, ako ne i više. Svakim danom zahtjevi Wal-Marta postaju sve kompleksniji i kompliciraniji", kaže se u izvještaju. Sami su dobavljači zabrinuti jer smatraju kako će RFID malo toga popraviti na bolje. Wal-Mart je također planirao provesti projekt do 2005. godine. Na prve reakcije nezadovoljnih dobavljača, oni koji se bore za RFID, reagirali su ne tako lošom idejom.

Naime, RFID se ekipa okupila i zatražila od Homeland Securitya da RFID tehnologiju proglasi antiterorističkom čime bi se dakako ubrzala primjena. Misao je vodilja "učinimo američku hranu sigurnom" i to RFID-om. Jasno je naravno da trgovci pokušvaju natjerati vodu na svoj mlin odnosno iskoristiti antiteroristički državni zamah sebi u korist. Među okupljenima našli su se spomenuti Wal-Mart, Proctor & Gamble, Johnson & Johnson.

Implant djeca

Gubi li vam se dijete prečesto? Nema problema, ugradite mu RFID, predlaže meksička kompanija SoulSat, koja je pokrenula servis za ugradnju RFID-a u djecu. Sam je servis namijenjen bogatijim stanovnicima čiji su klinci česta meta otmičara, a ovim bi ih se, u slučaju takvog razvoja situacije, moglo lakše pratiti. Maleni čip injekcijom se ubrizgava pod kožu nakon čega emitira signal koji se prati. Kompanija Applied Digital Soultions koja proizvodi VeriChip, a koji prodaje i SoulSat zastupa najavila je ovakve akcije i u ostalim državama. Osim djece ugradnja RFID-a najavljena je i u knjižnicama; inicijator je knjižnica San Francisca a ideja spriječiti krađe knjiga.

RFID tehnologija bila bi i više nego korisna većini koja je želi implementirati i pojedinim bi kompanijama uštedila milijarde američkih dolara. Još je niz kompanija i institucija koje bi imale veliku koristi od RFID-a; bacimo li pogled na uštedu koju bi donio vidjet ćemo da je uistinu riječ o dobroj primjeni tehnologije. Pa u čemu je onda kvaka i oko čega se ti dosadni zaštitnici privatnosti bune? Kažu oni kako je riječ o "masivnoj invaziji na privatnost" jer će omogućiti trgovcima, oglašivačima, vladama da skeniraju ljude pa čak i njihove kuće te vide u trenu što posjeduju. Na primjer, sjedite vi tako u svojoj kućici, žena kukiča, pas drijema, dječica se igraju. Jednim skenom neki trgovac/oglašivač utvrdi kako u kući imate proizvod X a nedostaje vam proizvod Y. Isti tren u kaslić (fizički ili virtualni) vam ubacuje katalog proizvoda Y i vi ni ne znajući kako je do informacije došao, isti kupujete.

RFID bi mogao stvoriti baš onakav sustav nadgledanja o kakvom je sanjao George Orwell pišući 1984 (promašio je za dvadestak godina). Zamislite RFID u rukama američke vlade - ostaviti otisak prsta već je sada obaveza na aerodromima, a pod krinkom antiterirističke borbe mogla bi postati i obavezna ugradnja RFID-a u vaše tijelo. Ideja da se pedofili prate RFID-om, kao i ostali kriminalci već je iznesena, a u nekim državama ozbiljno razmišljaju o konkretnijoj primjeni. O RFID-u se pisalo i u "Privacy & Human Right 2003" izvještaju. "RFID bi mogao omogućiti korporacijama da prate svaki korak korisnika. Iste bi korporacije mogle priupljenim podacima utvrditi koje je proizvode korisnik kupio, kako često ih koristi pa čak i koji proizvodi s korisnikom putuju. Time bi također mogli doći do podataka o korisnikovim prihodima, zdravlju, lifestyleu, kupovnim navikama i putovanjima.

Uz sve to, isti bi se podaci mogli prodati vladama ili drugim korporacijama u marketinške svrhe". Također, navode kako je CASPIAN predložio regulaciju RFID-a u zakonskoj regulativi nazvanoj "RFID Right to Know act of 2003". U Hrvatskoj se o privatnosti i RFID-u u tom kontekstu ne govori mnogo, iako je i u nas moguće implementirati ovu tehnologiju (postoje i tvrtke koje uređaj/tagove prodaju uglavnom većim proizvodnim pogonima/skladištima). Trenutno, građane ipak više zanima koja trgovina će raditi nedjeljom...

Borci za slobodu

Najžešći protivnik RFID-a organizacija je CASPIAN - Consumers Against Supermarket Privacy Invasion and Numbering. Organizaciju je 1999. godine osnovala Katherine Albrecht a u borbi joj pomaže niz volontera. Stajali su iza bojkota Benettona, nakon što je ova kompanija najavila RFID, organizirali bojkot Gillete proizvoda, koji je RFID tagove postavio na police, fotografirao kupce bez njihova znanja (boycottgillete.com). Nakon njihove akcije Benetton je odustao od RFID-a a Gillete, koji je ove godine planirao integraciju, cijelu stvar je pomaknuo na daleku budućnost. Također, na svojim stranicama navode europske supermarket promatrače. U Europi trgovine koje "promatraju" su Albert Heijn (najskuplji od svih nozozemskih supermarketa) i Royal Ahold u Nizozemskoj, Carrfour koji diljem svijeta posjeduje oko 9000 trgovina, Coop Schweiz u Švicarskoj, Migros Turk u Turskoj i okolici, Tesco u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Irskoj i Francuskoj, Wal-Mart u Njemačkoj. Neki od domaćih supermarketa također imaju programe kojima se prikupljaju podaci korisnika.
Adresa CASPIANA je www.nocards.org.

IPv6 i RFID
Kompanija ODIN Technologies predložila je vosjci Sjedinjenih Država da koristi najnoviju verziju Internet Protocola oznake 6 da prati RFID-om označene proizvode/vozila/ljude/sve ostalo. Njihova je ideja dati svakom tagu IP adresu na temelju koje bi se stvar mogla pratiti. "Ako je EPC (Electronic Product Code) preskup ili standardi nisu dobro definirani", kažu u ODIN-u, "nema razloga da DOD (Department of Defense) ne koristi IPv6. Američka je vlada najveći korisnik Interneta i najveći pojedinčani korisnik dobara u svijetu, pa se njihova uloga u RFID priči ne treba zanemariti. Sama je američka vojska već iskoristila RFID i to u akciji "Operation Freedom" (napad na Irak) a koristila ga je DLA - Defense Logistics Agency pri različitim isporukama. Uloga ove agencije je ključna jer isporučuju 100 posto goriva, hrane, odjeće, medicinske opreme i 90 posto rezervnih dijelova. Osim isporuke bave se i uklanjanjem opasnog otpada sa bojišta. Ovaj put imali su sasvim drugačiji logistički pristup problemu, negoli je korišten u Pustinjskoj oluji ili Vijetnamu. Kontenjere s robom obilježili su RFID tagovima, što im je omogućilo da ih isporuče gdje su doista potrebni ali i da prate njihov put.

Predviđanja
Analitičke kuće Gartner i IDC predviđaju kako će RFID promijeniti poslovanje u sljedećih dvadeset godina. Godine 2008. na RFID bi se trebalo potrošiti oko 1,3 milijarde dolara u odnosu na sadašnjih 91,5 milijuna američkih dolara. Hardverski sektor trebao bi uzeti 875 a servisi 270 milijuna dolara, 2007. godine.

(pc chip 105, veljača 2004)

hr.digg|prijavi