Borja.org

O robotima je još tamo negdje tri stotine i neke godine prije Krista pisao Aristeotel. "Kada bi svaki instrument," zapisao je, "mogao izvršavati svoj vlastiti posao, služeći drugima, šefovi ne bi trebali sluge." U Rimskoj odnosno Grčkoj mitologiji spominju se i dvije pomoćnice Vulkana/Hephaestusa (Bog vatre), napravljene od čistog zlata, koje se također mogu nazvati pretečom robota. Do prvog značajnijeg razvoja robota dolazi u 13. stoljeću kada arapski pisac Al-Jazari piše knjigu "The Book of Knowledge of Ingenious Mechanical Devices," u kojoj se nalazi i prva slika robota. Tijekom ovog razdoblja, 14. i 15. stoljeća razvijaju se prvi satovi roboti, poput pijetla na katedrali u Strasbourgu, napravljenog 1350. godine, a koji je svaki dan u podne dizao krila i kukurikao obavještavajući stanovnike grada o točnom vremenu.

Osamnaesto stoljeće pak donosi nekoliko "ozbiljnijih" strojeva. Pierre i Henri Louis Jacquet-Droz, napravili su 1774. godine dječaka robota koji je mogao crtati i napisati kratku poruku. Osim robot dječaka razvili su i robot ženu koje je mogla svirati piano. U to vrijeme nastala je i poznata mehanička patka, koja je poput spomenutog pijetla mahala krilima, "jela" i "pila." Roboti devetnaestog stoljeća razvijani su za industriju, koja se ubrzano razvijala; tekstilni strojevi preteča su današnjih robota. Jedan od prvih takvih strojeva bio je stroj za tkanje, koji je u potpunosti kontrolirao cijeli proizvodni proces. Negdje u to vrijeme pojavio se i roman "Frankenstein" Mary Shelley, a u kojoj se, to već naravno znate, govori o čudovištu stvorenom ljudskim rukama. Godine 1834. Charles Babbage radi na Analitičkom stroju, koje je pak trebalo biti prvo od računala te izvršavati kompleksne matematičke probleme. Na žalost, ovaj stroj nikada nije završen. Krajem devetnaestog stoljeća, "robotima" se bavio i Thomas Edison, koji je napravio lutku koja priča. Prvi je pak stroj na daljinsko upravljanje, 1898. godine, napravio Nikola Tesla; bilo je riječ o brodu koji je dakako mogao biti kontroliran iz većih udaljenosti.

Sama je riječ robot prvi puta upotrijebljena 1921. godine i to u drami Karel Čapeka "R.U.R - Rossum Universal Robots," a dolazi od češke riječi robota što znači rob. U Čapekoovoj je drami robot označavao radnika, pa je ubrzo nakon toga ovaj termin prihvaćen za ovakvu vrst strojeva. Sedam su godina kasnije u Velikoj Britaniji Captain Rickards i Ah Renfell napravili prvog robota koji radi, no koji se mogao kretati samo unutar platforme na kojoj se nalazio. Početkom četrdesetih kompanija Westinghouse Electric Corp. napravila je dva robota koji su električni motor koristili za kompletno kretanje tijela. Robot Elektra mogla je plesati, brojati do deset i pušiti, a njezin je robot pas Sparko mogao hodati, stajati na stražnjim nogama i lajati. Ovi su roboti predstavljeni na svjetskom sajmu, koji se 1940. godine održavao u New Yorku.

Četrdesetih godina i Isaac Asimov prvi puta koristi termin robotika, a u knjizi "Runaround" definira i Zakone robotike, kojih se svi roboti moraju pridržavati. "Robot ne smije ozlijediti čovječanstvo, ili kroz svoje akcije omogućiti da čovječanstvo bude ozlijeđeno. Robot ne smije ozlijediti čovjeka, niti svojim akcijama dovesti do toga. Robot mora izvršavati čovjekove naredbe" pisao je Asimov. Četrdesete su godine prošlog stoljeća po mnogočemu bila značajne: u četrdesetima su napravljena prva računala Eniac i Whirlwind koji su doveli i do ozbiljnijeg razvoja robota a Norbert Wiener sa MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) objavio je "Cybernetics," u kojem se raspravlja o konceptu komunikacije i kontrole u ovakvim sustavima. Godine 1948. razvijen je prvi mobilni robot "The Beast" kojeg je napravio John Hopkins, a iste su godine nastali roboti Elsie i Elmer, koje je izradio jedan od pionira robotike Dr. W. Grey Walter.

Početkom pedesetih, točnije 1951. godine, Raymond Goertz napravio je prvog teleoperatera - ruku koja se "bavila" radioaktivnim materijalom, a koja je razvijena za Atomic Energy Commision. Prvi robot koji se mogao programirati, također je napravljen pedesetih godina - 1954. godine - a njegov je "autor" bio George Dovel, koji je svoje metode i patentirao. Dvije godine kasnije, Dovel je sa Joseph F. Engelbergom osnovao kompaniju Unimation Inc, koja je bila prva od kompanija koja će se baviti robotima. Prve su robote prodali kompaniji General Motors, no tek su dvadesetak godina kasnije postali profitabilni. Godine 1959., pojavila se i prva komercijalna reklama za robota - svoj je rad reklamirala kompanija Planet Corporation.

Početkom šezdesetih, kompaniju Unimation kupuje Condec Copr. nakon čega počinje razvoj Unimate Robot sustava; 1960. godine i AMF (American Machine and Foundry), reklamira robota Versatran, kojeg su napravili Harry Johnson i Veljko Milenković. Šezdesetih je godina, točnije 1962., instaliran i prvi robot na proizvodnu liniju, i to onu spomenute kompanije General Motors. Godinu je dana kasnije napravljena prva robot ruka kontrolirana od strane računala, i to u Los Amigos bolnici u Kaliforniji, a 1964. bila je značajna na robotsko edukativnom planu. Tada su naime otvoreni UI istraživački laboratoriji na MIT-u, Stanford Research Instituteu, Stanford Universityu te na University of Edinburgh. Japan, koji je danas među vodećim zemljama koje se bave proizvodnjom robota, svog je prvog robota uvezla iz Sjedinjenih Američkih Država; 1968. godine kompanija je Kawasaki Heavy Industries počela sa proizvodnjom po licenci kompanije Unimationa.

Krajem šezdesetih, na zalazu hippie razdoblja, i Huges Aircraft se "baca" na robote. Napravili su Mobota, koji su bili kontrolirani putem radijskog sustava i sustava kamera; bili su dizajnirani za područja i zadatke "van ljudskih mogućnosti." Spomenuti istraživački centar Stanforda, koji je u međuvremenu postao je SRI International, 1970. godine razvija Shakeya - robota kojeg kontrolira računalo, a koji je mogao izbjegavati zidove i ostale objekte koji su mu se našli na putu. Bilo je riječ o jednom od prvih UI robota. Godine 1974. (godinu dana nakon što se prvi industrijski robot našao u komercijalnoj prodaji), autor robota Standfor Arm, profesor Sheinman, osniva Vicarm Inc. kompaniju koja se bavi izgradnjom robot ruke za industrijsku upotrebu. Već 1976. godine robot ruke se koriste na svemirskim letjelicama Viking 1 i 2; 1977. ovu je kompaniju kupila kompanija Unimation. General Motors, koji je bio najveći korisnik robota, sa kompanijom Fanuc Inc. osniva zajedničku kompaniju koja će se robotima baviti, a više od polovice prodanih robota odlazi natrag u General Motors. Posljednja su dva desetljeća dvadesetog stoljeća napravila znatan pomak u industriji robota, a kao vodeća država nametnuo se Japan, koji je već krajem osamdesetih imao četrdeset komercijalnih kompanija koje se proizvodnjom robota bave

Roboti danas

U današnje vrijeme, roboti imaju široku primjenu, vjerojatno i širu negoli se naizgled čini. Koriste se skoro od početaka svemirskih istraživanja (u letjelicama Viking 1 i 2 kao što smo vidjeli), a naravno i dan danas. Primjerice Deep Space 1 letjelica ima autonomnu navigaciju, koja u određenim vremenskim razmacima fotografira zvijezde i asteroide, po kojima zatim analizira trenutnu poziciju letjelice. NASA robote koristi i za istraživanje Marsa; nakon uspjeha Pathfinder misije razvijaju se slična vozila, koja će moći putovati po 100 metara dnevno svakog marsovskog dana, noseći istovremeno instrumente koji se za istraživanje Crvene planete koriste. Roboti se naravno, nalaze i na Internacionalnoj Svemirskoj Stanici. Astronautima u obavljanju zadataka odnosno popravljanju i održavanju Stanice, tako pomaže AERcam, robot kamera veličine nogometne lopte, koja slobodno leti. Osim po unutrašnjosti ova kamera može izaći i van Internacionalne Svemirske Stanice.

Robote dosta koriste različite vojske, a u ovome je vjerojatno najdalje otišla vojska Sjedinjenih Američkih Država. Kada su pripadnici ove vojske bili prisutni na području bivše Jugoslavije, s njima su došli i Predatori, avioni bez pilota. Nekim od ovakvih aviona upravlja se za zemlje, no postoje i oni koji su potpuno nezavisni i koji lete sami. Osim ovakvih letjelica, razvijen je i novinar-robot, koji bi trebao umanjiti novinarski rizik na kritičnim, ratom zahvaćenim područjima. Trenutno se ovaj model testira u Afganistanu. Dosta se robota koristi u potencijalno opasnim situacijama. I sami ste vjerojatno na vašim TV prijemnicima vidjeli robote koji manipuliraju sa bombama, ili one koji prolaze kroz minska polja. Neki od ovakvih robota je i Mini Andros, koji ima dvije "ruke," a koji se može penjati i spuštati po stepenicama. Opremljen je i sa tri video kamere, pa je koristan u istraživanju novih prostora, poput velikih kuća u kojima se nalaze opasne osobe. Posebne verzije dolaze opremljene detektorom radijacije. Autori Robug robota inspiraciju su pronašli u rakovima i paucima; ovaj se robot može penjati po zidovima, a kontrolira ga, kao i Mini Andros robota, ljudski operater. Alternativne verzije dolaze sa ugrađenim kamerama a može raditi i u radioaktivnom okruženju. Ipak, jedan je od najpopularnijih robota Sonyev Aibo - robot pas. Riječ je o malom kućnom robotu namijenjenom prije svega za zabavu. Jedan od posljednjih modela tako ima ugrađenu digitalnu kameru, a izražava i emocije; ima šest emotivnih stanja (radost, tuga, ljutnja, iznenađenje, strah i nezadovoljstvo) i 5 instinkta. Sam Aibo prepoznaje govor, a može se naučiti da prepoznaje svoje ime. Tako mu možete reći da snimi fotografiju digitalnom kamerom i ovaj će pas to učiniti. Cijena mu se kreće od oko 800 US dolara na više; Aibo koji prepoznaje sedamdeset i pet glasovnih naredbi, prepoznaje vlasnikovo ime i ima ugrađen digitalni fotoaparat, košta oko 1500 US dolara.

Robote danas nalazimo i u kućnoj primjeni. Kompanije je Electrolux nedavno predstavila usisivač robota, koji je promijenio kućanske poslove. Naime, ovaj usisivač može izbjegavati prepreke zahvaljujući akustičnom radarskom sustavu, sličan onome kakvog ima šišmiš. U Electroluxu kažu kako će ovaj robot uspješno počistiti 95 posto sobe. Veliku popularnost imaju i Lego Mindstorm roboti; sa Mindstorm paketom moguće je dizajnirati i programirati pravog robota, koji će raditi ono za što ste ga programirali. Srce je ovog sustava RCX mikro računalo, koje se programira putem osobnog računala. Osim RCX-a, u paketu dolazi i podosta Lego dijelova, infracrveni prijemnik, softver, dva motora te još štošta. Riječ je o sustavu namijenjenom prije svega klincima, ali i studentima te ostalim robotskim zanesenjacima. Sam je projekt Lego Mindstrom pokrenut prije petnaestak godina, a zajedničkim su ga snagama pokrenuli Lego i Massachusetts Institute of Technology. Kako u kompaniji Lego kažu, korisnik koji poznaje rad sa osobnim računalom, svog prvog Lego robota može izgraditi u sat vremena. Robote nalazimo i u sportu; već je stara vijest da se svako malo organiziraju nekakva RoboCup natjecanja. Tako RoboCup projekt planira do 2050. godine razviti kompletni nogometni humanoidni tim, koji će, kažu, sigurno moći pobijediti aktualne prvake. Neki od stručnjaka koji se robotima bave predviđaju kako bi se 2014. godine, godišnje moglo prodati oko milijun androida. Već slijedeće bi ih se godine trebalo prodati pet stotina.

Roboti i umjetna inteligencija danas žive jedni s drugima, pa je i teško zamisliti robota današnjice, koji nije neka vrst umjetne inteligencije. Kao i kod umjetne inteligencije, i kod robota, i androida i fuzije sva tri životna oblika, postavlja se pitanje što ako izmaknu kontroli? Sudeći po jednom od robot/UI stručnjaka, Hansu Moravecu, roboti će do 2040. godine postati pametni kao čovjek, a sigurni smo da će od mnogih stanovnika biti i mnogo pametniji. Za razliku od pesmistično-paranoičnih predviđanja, Moravec se ne zabrinjava. Smatra naime, kako će nam roboti i umjetna inteligencija zapravo produžiti život čovjeka, i unaprijediti život u globalu. Ipak, neki od znanstvenika, njegovo su djelo "Mind Children: The Future of Robot and Human Intelligence" usporedili sa knjigom "Mein Kampf!" Laicima poput nas, teško je procijeniti tko je od znanstvenika u pravu; istina je da su neke od mogućnosti i teorija zabrinjavajuće, no to smo shvatili još čitajući neka od odličnih znanstveno fantastičnih djela. Kao se čini, na djelu je evolucija, koja je čovjeka dovela skoro do tog stupnja da može izgraditi biće inteligentno poput njega samog! Cijela je stvar sada već poodmakla, i vjerojatno ju je nemoguće kontrolirati, možda tek pokušati okrenuti sebi u korist.

Jedina prava opasnost vreba, kako smo primijetili i završavajući tekst o umjetnoj inteligenciji od samog čovjeka, koji je možda svoje vrijeme (krivo) iskoristio, uništavajući prirodu, vodeći ratove i sijući mržnju. S druge strane, neka su nam od znanstveno fantastičnih djela pokazala kako je suživot umjetne inteligencije/robota/androida i čovjeka moguć, ali, samo pod uvjetom da zajedno sa ovim bićima i čovjek kao osoba napreduje. Kako god bilo, stoljeće u kojem se nalazimo, i posljednje desetljeće 20. stoljeća, već nam je donijelo podosta znanstvenih uzbuđenja, i zapravo rijetki su oni koje ovakav rasplet ne doživljavaju pozitivno. Živimo i vremenu koje će u dalekoj budućnosti nesumnjivo pamtiti po mnogočemu, i bilo bi šteta da i sada, sami nismo svjesni toga. Dovoljno je tek osvrnuti se oko sebe, i shvatiti da je ono o čemu smo nekada samo čitali ili gledali na TV ekranima zapravo već oko nas. Pesimistična ćemo predviđanja uzeti u obzir, ali kao i uvijek, s nadom da će se stvari razvijati u najboljem mogućem pravcu, za čovjeka, androida, robota i umjetnu inteligenciju.

pc chip 88

hr.digg|prijavi