Borja.org

Specijalne jedinice određenih vojski u svijetu, imaju zadatak, kako se i iz samog imena da zaključiti, obavljati specijalne zadatke, koji se kreću u različitim sferama: preko "vađenja" zatočenika iz ruku neprijatelja, do upadanja duboko u neprijateljski teritorij zbog prikupljanja informacija. Pokušat ću ovdje predstaviti takve jedinice, i iako nisam nešto najbolji s vojnim terminologijama, nadam se da ćete dobiti barem dio slike o ovim ljudima. Krenut ću s specijalnim snagama Sjedinjenih Država, jer je ipak riječ o jednoj od najjačih vojnih sila, koja ima i popriličan broj specijalnih odreda.

::mornarica::
Jedan od svakako najpoznatijih specijalnih jedinica US mornarice je SEAL, a ova skraćenica značila bi Sea, Air i Land.Trenutno postoji šest SEALtimova. Tim 1 smješten je u Coronadu, Kalifornija, a područje djelovanja im je jugoistočna Azija. Osnovan je 1962. godine, a većina je tadašnje ekipe regrutirana iz Underwater Demolition Timova. Uz postojeće tehnike ronjenja, poslani su na dodatnu obuku, gdje su naučili još nekolicinu vještina, koje su im trebale dobro doći pri različitim operacijama u džungli gdje su djelovali u manjim jedinicama. Gotovo odmah po završetku obuke, dvojica su oficira poslani u Vijetnam, kako bi se ustanovilo koliko ovakav tim može pomoći u tamošnjem sukobu. Tim 1 u Vijetnamu je ostao do 1975. godine, a kako je procijenjeno bili su odgovorni za smrt 1000 pripadnika neprijateljske vojske.

Tim 2 lociran je u Little Creeku, Virginia; ima osam operacionih vodova, a područje djelovanja im je Europa. Ovo je jedini SEAL tim koji može djelovati na arktičkom području, a poput tima 1 također je većina budućih SEAL-ovaca regrutirana iz Underwater Demolition tima. Jedna od posljednjih akcija u kojima je ovaj tim učestvovao, dogodila se u veljači 2000te, kada je Pentagon javio kako ruski tanker Vologoneft krijumčari naftu. Dan prije SEAL akcije, u Perzijskom je zaljevu brod US mornarice presreo tanker, no posada ih je odbila pustiti na brod, tako da su brzom akcijom SEAL-ovci preuzeli ovaj tanker. Kako kapetan nije htio zaustaviti brod, ekipa se morala ukrcati na njega skačući sa helikoptera. Nakon što su teško naoružani SEALovci upali na brod, kapetan je pristao na suradnju, a utvrđeno je kako je isplovio iz Shatt Al Arab luke, koja se nalazi u južnom Iraku, a na brodu se nalazio i jedan irački oficir. Kasnije je utvrđeno kako je tanker doista krijumčario naftu iz Iraka, te time prekršio konvenciju UN-a.

Tim 3, smješten je poput jedinice u Coronadu, Kalifornija, a također ima osam vodova; područje djelovanja ovog tima je jugozapadna Azija. Tim 4, smješten je na istoj lokaciji kao dvojka, a kao područje djelovanja navodi se Centralna i Južna Amerika, pa je samim tim jedini koji djeluje na španjolsko/portugese govornom području. Tim 5 također se smjestio u Kaliforniji, dok je Tim 6, smješten u Virginiji. Peticadjeluje na području sjevernoga Pacifika. Ekipa iz Petice navodi kako jedini treniraju svoje ljudeda vodu smatraju prijateljskim teritorijem, za razliku od svih drugih jedinica, poput mornaričkih, koja u vodi vidi opasnost. Za razliku od Tima 5, Tim 8 djeluje na Karibima, u Africi i na Mediteranu.

SEAL Povijest
PretečaSEAL-a nalazi se u Drugom svjetskom ratu, kada je djelovao Navy's Underwater Demolitions team, koji je postao poznat kao "Naked Wariors." UDT je osnovan početkom ljeta 1943. godine, a osim njih je već je postojala jedinica Scout and Raiders, koji su se smjestili u Fort Pierceu na Floridi. Nakon što je pokrenut UDT, prvi od timova smješten je također na Floridu, u blizinu Scout and Raiders jedinica. Trening je trajao jedan tjedan, gdje su se "mladići" razdvajali od "dječaka." Jedan od njihovih prvih zadataka bio je da raščiste teren prije invazije na Normandiju; u svakom timu se nalazilo šest ljudi. Problem su bila "begijska vrata," tri tone teške čelične barikade rapoređene po plažama. Informacije o mitraljeskim gnijezdima, skupljali su Scout and Rangers, a UDT je čelične zamke postavljao ravno, kako bi se napravilo više prostora za vojsku; a u Engleskoj su vježbali na kopijama "belgijskih vrata." Prvi udar napravljen je iz zraka, a u drugom je nastupio UDT. Od sveukupno 175 ljudi koji su se iskrcali na "Omaha" plaži, 31 osoba je poginula, a 60 ih je ranjeno, dok je na "Utah" plaži broj poginulih, odnosno ranjenih bio znatno manji, pošto je bilo riječ o slabije branjenoj plaži.

Osim u invaziji na Normandiju, tijekom Drugog svjetskog rata, UDT se našao i na Južnom Pacifiku. Kada se na otoku Tarawa dogodila katastrofa, poslani su da, zajedno sa Scout and Ranger skupinom pomognu. Naime, marinci koji su se htjeli iskrcati na otok, neslavno su prošli; UDT tim plivao je niz koraljni greben i vratio se sa skicama plaže, kao i položajem neprijatelja; nakon ovoga jedan je UDT centar otvoren na Havajima, no, za razliku od prvog na Floridi, ovdje je plivanje bilo nešto zahtjevnije. Sama je voda pak, bila ključna točka obuke. Na ovim područjima, UDT se angažirao i u Kini. Milton E. Miles, koji je govorio kineski, poslan je u Kinu, kako bi je pripremio za ulazak US vojske. Iako se ovo nikada nije dogodilo, uspio je unijeti nemir u okupirane dijelove Kine, uspostavivši lanac nadgledanja, ali i gerilski kamp "Happy Valley." Uz njega, u Kini se našao Phil Buckelaw, također član UDT-a.

U korejskom ratu, UDT je bio niskog operacionog profila; neke od misja uključivale su prijevoz špijuna u Sjevernu Koreju, ali i uništavanje sjeverno korejskih mreža, a kojima je hvatana riba, koja je pak hranila sjeverno korejsku vojsku. Tijekom ovog rata počeli su vježbati i sa helikopterom; iskakali su iz njega u vodu, i uskakali u njega sa tla. No, korejski je rat uglavnom poslužio kao definiranje samog UDT-a, njihovih granica, i novih stilova kojim će se služiti u budućnosti.

S ratom u Vijetnamu, porasla je uloga UDT-a, koji će se uskoro transformirati u SEAL. Godine 1960. UDT je ušao u Vijetnam, gdje su počeli trenirati i vijetnamsku varijantu UDT-a, koja se zvala Lien Doc Nguoi Nhia (LDNN), što bi u grubom prijevodu značilo, "vojnici koji se bore ispod vode." U ožujku 1961. godine, napravljen je prijedlog SEAL-a, koji je trebao biti antigerilska jedinica. Kao što sam i spomenuo, većina ih je došla iz UDT jedinica, koje su bile i u Koreji. Godine 1963. počeli su djelovati, presrećući konvoje koje su prevozile hranu i oružje, ili otimajući sjeverno vijetnamske oficire. U početku su se našli u blizini Da Nanga, da bi kasnije bili prebačeni u Rung Sat zonu, i unutar Mecong Delte, gdje su obavljali riječne operacije. Osim u Vijetnamu službeno su djelovali i u Laosu, ali neslužbeno u Kambodži.

SEAL Trening
Nesumnjivo, trening koji prolaze budući SEAL-ovci, jedan je od najzahtjevnijih, a manje od toga, naravno, ne bi bilo prikladno. Za početak, morate biti savršeno zdravi, te psihofizički spremni. Nakon što su kandidati ispunili osnovne zahtjeve, odlaze na trening koji se sastoji od nekoliko faza. U "upoznavanju", polaznike čeka objašnjavanje onoga što se od njih očekuje, i to je neka vrst upoznavanja; traje pet tjedana.

Nakon upoznavanja, slijedi Prva faza, koja traje osam tjedana. U prva dva tjedna prve faze, polaznici plivaju, trče u punoj ratnoj spremi, plivaju, a sve to na relacijama od po nekoliko kilometara. Prva bi ih dva tjedna trebala pripremiti za treći, koji se naziva "Hell Week." Ovo je tjedan u kojem se spava po četiri sata, a ostatak vremena je, naravno, akcija. Ovdje se, kažu, uči ono što je u SEAL-u zapravo najvažnije - timski rad, a isprobava se fizička i psihička motivacija. Nakon trećeg tjedna, uče se hidrografska istraživanja, mape i bazične mornaričke operacije. Ukoliko je polaznik završio prvu fazu, djelomično je dokazao kako je dovoljno motiviran i spreman na daljnji trening.

Uz fizički trening, u drugoj fazi, polaznici počinju roniti, no, naravno, nije riječ o uobičajenom ronilačkom tečaju, već onom gdje je prepostavka da je oko vas situacija poprilično napeta. Ovo je jedan od dijelova, koji ostale specijalne snage nemaju u svom programu.

Treća faza koncentrira se više na zemljane aktivnosti poput oružja, eksploziva ili taktike. Tu su još učenje navigacije, podvodni eksplozivi, taktika malih jedinica; na kraju treće faze polaznici završavaju na San Clemente otoku, gdje u praksi isprobavaju ono što su naučili u teoriji.

U posljednjoj fazi, preostali polaznici, prolaze padobranstvo, ali i medicinske tehnike. Osim toga moguće je odabrati neki od naprednih tečajeva poput gađanja snajperom, jezika, SEAL taktičkih komunikacija...Cijela priča traje šest mjeseci, a trening se obavlja u Naval Training Centru, Illionois.

SEAL Operacije
SEAL operacija ima popriličan broj, neke su naravno poznate, a neke ne. Moj glavni izvor informacija je dakako Internet, ali i pokoja knjiga.

NAPAD NA PATILLU (1989.)

Krajem osamdesetih godina, točnije, 1989. godine Sjedinje su Države izvršile invaziju na Panamu. Tijekom invazije SEAL je imao dvije misije. Prva je bila spriječiti brod generala Noriege kojim bi mogao pobjeći iz zemlje, a druga je misija bila orijentirana na aerodrom Patilla, gdje se nalazio Noriegin Jet, kojim je također mogao pobjeći. Druga misija, i nije bila baš najuspješnija. Poginula su četiri člana SEAL-a, a ranjeno ih je osam. Što je pošlo krivo?

Kako se čini, unutar samog planiranja napada, došlo je do greške. Originalni plan bio je da snage zemljanih snaga obave veći dio posla, što se nekom iz mornarice nije svidjelo; željeli su vidjeti malo akcije, pa je SEAL Tim 4 dobio dva zadatka, od kojih su jedan, po prijašnjem planu, trebali izvršiti Army Rangersi. Podijeljeni u dva voda, 48 SEAL-ovaca, trebalo je biti iskrcano na kraju same piste. Od tamo su se trebali uputiti prema hangaru gdje se Jet nalazio. Jedan je odred treba onemogućiti Jet, drugi manje avione na samom aerodromu, a ostali su se trebali pobrinuti za sigurnost sa sjeverne odnosno južne strane. No, komadant SEAL-ovaca, odbio je ovakvo rješenje i ponudio vlastiti plan, koji se sastojao od tri verzije.

U prvoj, osam je SEAL članova trebalo u vozilu, kakav je uobičajen u Panami, prići aerodromu. Utvrđenim "slobodnim putem," odnosno rupom u aerodromskom sustavu, trebali su doći do hangara, te putem onemogućiti stražare. Četiri su SEALovca treba krenuti prema hangaru, a četiri držati se brinuti za sigurnost, odnosno napade s leđa. U drugom, grupa SEALovaca, snajperista, trebala se postaviti na krov kantine, odakle su mogli imati potpunu kontrolu, nad ulazom u hangar i ostatkom aerodroma. U slučaju da je Jet izađe van, trebali su otvoriti vatru. I treći je također uključivao snajperiste. Prijašnji je planer John Sandoz, odbio učestvovati u ovako planiranim akcijama, a koje jenapravio Mike Walsh, i prebačen je, na vlastiti zahtjev na logistiku.

Naoružani impresivnom količinom oružja, SEALovci su trebali krenuti u 0100 sati, no u 0045 im je javljeno kako je sve pomaknuto za petnaest minuta. Već na samom početku, krenuli su problemi. USAF (us air force), koji su trebali biti zračna podrška, nisu mogli podići avione AC-130. Drugi je problem bio sam aerodrom; na brisanom prostoru SEAL-ovci su bili slabo zaštićeni, a pucnjava iz grada probudila je stražare. Tijekom akcije na aerodromu, koja je tekla uspješno, SEAL-u je javljeno kako na aerodrom stiže helikopter, u kojem se možda nalazi general Noriega. U međuvremenu, probuđeni su stražari primjetili Golf vod koji se približavao hangaru, i na to su upozorili stražare u samom hangaru. Stražari su tražili od SEALovaca da se predaju, a SEALovci od stražara da učine isto. Shvativši da su na lošoj lokaciji, SEAL se probao relocirati. Kada su to pokušali, svi osim jednoga su ranjeni. NA SEAL je pucano iz hangara, ali i s druge strane aerodroma, pa su se našli pod teškom paljbom.

Nekolicina je već bila mrtva, a ostali su se borili sa teškom situacijom. Drugi je Golf vod, štitio Bravo, koje se kretao prema hangaru. AC-130 su se našli u zraku, no još uvijek su bili predaleko. Nakon što se prvi Golf vod počeo povlačiti, drugi je raketom uspio uništiti Jet, nakon čega su se povukli sa prevelikm žrtvama. Tvrdi se kako je SEAL-u trebala biti dodijeljena akcija uništavanja broda, a kako su Rangeri trebali preuzeti aerodrom.

BLISKI ISTOK

U rujnu 1980. godine, počeo je rat između Iraka i Irana, koji će potrajati osam godina. Svaki mjesec obje su države, u ovom "tankerskom ratu" gubile po milijardu dolara, a putem su u perzijskom zaljevu stradavale i neutralne strane, koje su tražile zaštitu međunarodnih snaga. Tankeri drugih zemalja stradavali su od mina koje su se nalazile rasute diljem ovoga zaljeva. Kao lčistači su, naravno, pozvani SEALovci. Njihov zadatak nije bio samo čistiti mine, već i tražiti brodove koji ih postavljaju. Dvije i pol godine djelovali su na ovom području, zajedno sa SBU jedinicama (Special Boats Units), mijenjajući se naravno u ulogama.

Bili su prisutni, i kada je Irak okupirao Kuvajt. Zajedno sa SBU-om, i dijelom kuvajtske vojske, uspjeli su prijeći granicu, prije negoli ju je vojska Iraka "zapečatila." SEAL timovi 1,3 i 5, tijkom zaljevskoga rata, djelovali su na različitim područjima. Bili su dodijeljeni CSAR-u (Combat Search and Rescue) a pomagali su pri spašavanju pilota, čiji su avioni srušeni. Jedan je pilot tako spašen, prije negoli je uopće poslao točne koordinate svoje pozicije. Osim toga ubacivani su na mjesta gdje su otkrivene mine, kako bi ih deaktivirali. Uz ovo patrolirali su vodenoj kuvatsko-saudijsko arabijskoj granici, a unutar ovoga imali su niz različitih zadataka, poput prikupljanja informacija o neprijateljskim položajima ili sprječavanja brzih iračkih brodova da djeluju. Također su bili prvi u gradu Kuwaitu, dolazeći u grad prije udruženih snaga. Osim toga bili su odgovorni za uništavanje brodova i naftnih platformi. Tako je SEAL tim, koji je bio dodijeljen USS Nicholasu (FFG 47), prvi došao u kontak s iračkim vojnicima, koji su se našli na jednoj od platformi, sa koje su pucali na US helikoptere. Nakon što su helikopteri uzvratili vatru, SEALovci su zauzeli platformu, ubivši 5 iračkih, te zarobivši 23 vojnika. Nakon završetka sukoba, ostali su u Kuvajtu, trenirajući njihove specijalne snage.

SOMALIJA

Krajem osamdesetih godina, u Somaliji je počeo sukob između pristaša tadašnjeg predsjednika Mohammad Siad Barrea i opzicije. Početkom 1991. godine, američki je amabsador zatražio evakuaciju ambasade i ljudi koji su se tamo sklonili a koji su uglavnom bili građani Sjedinjenih Država i drugih zemalja. Dan nakon što je to zatražio, pokrenuta je operacija EASTERN EXIT.

U operaciji su učestvovali USS Guam, USS Trenton, 4th Marine Expeditionary Bde, Air Force Ac-130, i naravno Nany SEAL. Točnije njih devet. Misija: evakuirati 281. civila iz ambasade. Iako je tada prioritet bio Perzijski zaljev, helikopteri specijalnih snaga su uzbunjeni. Početni je plan bio iszvršiti evakuaciju preko aerodroma u Mogadishuu, no kako se situacija pogoršavala iz minute u minutu, od ovoga se plana odustalo. USS Guam i USS Trenton bili su jedina nada ljudima u ambasadi.

Četiri dana nakon što je poslan poziv u pomoć, u 0247 dva helikoptera CH-53, sa sveukupno šezdeset ljudi, krenuli su u akciju. Putem su se morali i dva puta susresti sa KC-130 avionima, kako bi napunili rezervoare. Prvo je punjenje garantiralo da će stići do ambasade a drugo da će se imati dovoljno goriva za povratak. Helikopteri su sletjeli u amabasdu u 0710 i iskrcali specijalne snage. U zraku je kružio AC-130, koji je trebao pružiti podršku iz zraka. Marinci su osiguravali teren, a SEALovci su ispratili ambasadora.

Nakon sat vremena, CH53 je odletio napunjen sa šezdeset i jednim civilom. Unutar ambasade su ostali marinci, na koje je i pucano, ali koji nisu uzvratili vatru. Uspjeli su, dok su čekali dadođe helikopter tipa CH-46, evakuirati i nekolicinu ljudi iz samoga grada; u međuvremenu, oba su broda hitala prema Mogadishuu gdje su stigli oko 0045, kada je i počela konačna evakuacija. U prva tri naleta trebali su biti evakuirani civili, a u poljednjem US snage. Cijela je akcija obaljena po noći, a sudionici su se naravno služili opremom za takve situacije.

hr.digg|prijavi