Gerila na YouTubeu

Tekst članka

Neki dan se u vijestima nakratko pojavio video isječak spremljen na YouTube servisu, pa možemo reći, kako je Internet postao važna stavka u našem političkom životu. Dodamo li tome Zombixovo pojavljivanje u središnjoj informativnoj emisiji, odnosno CNN-ovo objavljivanje dokumenata iz afere Brodosplit, teško da će se i u budućnosti moći izbjeći. No, i bez toga, svi su ti servisi, blogovi važniji su jer nama daju mogućnost da se na kreativan način izrazimo i pokažemo onima na vlasti ili onima koji tamo nisu, što o njima mislimo, naravno ako to želimo.

U posljednjih nekoliko dana, takvih se video uradaka pojavilo dosta - neki nas podsjećaju na izjave dužnosnika, neki se s njima ismijavaju, neki su komentar sam za sebe. S približavanjem izbora, siguran sam, broj takvih akcija biti će sve veći, a nema sumnje kako će i nešto od toga završiti u mainstream medijima, poput skladbe Računčić je kod nas. Od ovih političkih isječaka, ako ih bude dovoljno, može se složiti i dokumentarni film; pa danas svatko tko ima računalo može biti autor - pogledajte samo američki amaterski hit Loose Change koji se bavi 11. rujnom.

Iako broadband korisnika u nas još nema velik broj, za očekivati je da će isti rasti, kao i da će njegovim rastom biti sve više korisnika koji se na ovakav gerilski način izražavaju. Siguran sam kako će se i Internetom osvještene stranke baciti u ovakav gerilski PR, možda su već i tamo, pa tu leži i potencijalni problem. Video zapis bi morao biti strašno zabavan i dobar da oprostimo stranci što se gura među nas, skrivena pod kakvim nickom. No, ako otvori na YouTubeu vlastiti kanal, vjerojatno bi to bila druga priča. Tu se ponovo treba podsjetiti na kampanju Howarda Deana i Joea Trippija, čiju bi knjigu Revolution will not be televised, trebao pročitati svaki političar, barem u pauzi između dva netom objavljena dokumenta iz afere Brodosplit. Nakon toga, znali bi i kako najbolje iskoristiti Internet za političku kampanju.

Kako je pak krenulo, čini se da će dobar dio kampanje odraditi vrijedni korisnici, koji bilježe sve greške u koracima i ne propuštaju to objaviti, baš kako je bilo u spomenutoj Deanovoj kampanji. Za razliku od ostalih kampanja koje imaju kontrolu nad svojim uporištima u različitim državama, ovdje su birači vodili glavnu riječ: organizirali su se bez pomoći centrale zahvaljujući Internetu, kako Trippi kaže, vratili su moć u svoje ruke, konačno su ponovo aktivno sudjelovali, umorni od televizije i reklamnih poruka u kojima se ocrnjuje protivnik.

Godina pred nama biti će i više nego zabavna jer se po prvi put javnost susreće s ovakvim akcijama, iza koje može stajati jedan jedini čovjek ili dvadeset mega političkih pr-ovaca/analitičara.

Jučer pak, cijeli dan gledam u Peratovićev tekst, ovaj put objavljen na Dvanula u kojem proziva i novinare i blogere. Jedne jer nisu objektivni, a druge jer se premalo bave aktualnim suđenjem Petraču. Pita se pritom, što prijeći blogere da se upuste u raskrinkavanje sprege mafije, vrhovne vlasti i mainstream medija? Meni se čini nekako, da su ljudi ovaj put uzeli kokice u ruke, zasjeli pred TV/Internet i jednostavno gledaju kako se oni sami među sobom obračunavaju. Baš kao u prvoj epizodi serije Sjever Jug, kada publika s nekog brdašca promatra sukob dvije zaraćene strane. A što se blogera tiče, stiže jedan projekt koji bi mogao dati odgovor na Peratovićeve kritike, a dio odgovora leži i u svim tim video zapisima na YouTubeu. Ipak, dobro postavljeno pitanje jer je poznato interesi vlasnika medijskih korporacija ponekad nisu isti kao interesi novinara, pa ostaje na onim nezavisnim medijima ili blogerima da o stvarima o kojima se ne piše, sami zbore. Naročito ako ne dobijemo odgovore na mnoga, u posljednje vrijeme, postavljena pitanja.