Borja.org

Mnogi korisnici dobro se sjećaju trenutka kada su se pojavili prvi video rekorderi, a bilo je to još sedamdesetih godina proteklog stoljeća, iako su se u nas počeli znatnije širiti osamdesetih godina. Sony je tako sedamdesetih (1974. godine) predstavio Betamax format, a vrlo brzo nakon njih novi je VHS format predstavila kompanija JVC, i rat je mogao početi. Bitka oko konačnog video formata trajala je sve do kraja osamdesetih kada je Sony konačno odustao od svog Betamaxa, dok je pobjedu odnio (danas na zalazu), VHS. Iako je riječ o jednom od najpoznatijih primjera dugoročne borbe, takve situacije normalna su stvar poslovnog tech svijeta, od čega, na žalost, najmanje profitiraju krajnji korisnici.

Slična situacija ponavlja se ovih dana, a jedan je od sudionika ponovo Sony. Filmske kuće Warner Bros, Paramount, Universal Studios i New Line Cinema su naime za "svoj" DVD format odabrali HD DVD, na štetu Blue Ray formata, koji podržava Columbia Pictures. Iza Blue Raya stoji Sony, dok iza HD DVD-a stoje kompanije Toshiba, NEC i Sanyo. Situacija je daleko od razrješenja jer se neke kompanije (Walt Disney i 20th Century Fox) još nisu odlučile. Kompanije koje su HD DVD odabrale kažu kako smatraju da će ovaj format prevladati jer ima bolju zaštitu sadržaja, poboljšani zvuk i sliku, a također napominju kako HD DVD playeri mogu reproducirati i "obične" DVD-e. S druge strane, čelnici Disneya upozoravaju sve kompanije da je nužno stvar riješiti čim prije jer korisnici poučeni Betamax protiv VHS-a pričom, jednostavno neće kupovati ništa dok se stvar konačno ne definira. To je bitka čiji se kraj još ne nazire, pa je moguće da će, ako pogledamo zbivanja u prošlosti, potrajati.

Sukobi divova

Mnogih ratova formata ili tehnologija, korisnici vjerojatno nisu ni svjesni. Tako su se sukobljavali (i još uvijek to čine) DVD+R protiv DVD-R formata, Windows Media i Real Player, MP3 i OggVorbis odnosno ostali "glazbeni" formati, a recentni primjer je onaj glazbenih servisa. Kako danas dobro znamo, radi se o servisima koji korisnicima omogućavaju da downlodiraju pjesmu ili cijeli album s Interneta, po cijeni od 0,99 odnosno desetak dolara. Svi veliki igrači ušli su na ovo tržište (Sony, Apple, Microsoft, Real, Napster, pa čak i neke kompanije koje nemaju veze s tehnologijom), a zanimljivo je da se od trgovine do trgovine formati razlikuju. I ponovo, sve to na štetu krajnjeg korisnika.

U skoro većini ovakvih bitaka prisutna je i kompanija Sony, koja je, valjda poučena Betamaxom, ove godine (u rujnu) najavila kako će njihovi uređaji ipak podržavati i MP3 format. Dosad su Sonyjevi uređaji podržavali samo njihov format zasnovan na Atrac tehnologiji (Adaptive Transform Acoustic Coding), nastaloj iz MiniDisca 1992. godine. Sonyeva transformacija prema podršci za MP3 počela je s flash playerima, a nedavno su predstavili i seriju walkmana s integriranim tvrdim diskom koji mogu reproducirati MP3 zapise.

Pokazuje to da pred željama korisnika i najveći moraju posustati žele li biti profitabilni. "Bilo je krajnje vrijeme da to naprave", komentirala je Susan Kevorkian, analitičarka IDC-a, naglasivši kako bi im ovaj potez mogao pomoći da se takmiče s Appleom. Apple pak drži oko sedamdeset posto tržišta glazbenih servisa, a njihovi iPod i iPod Mini MP3 playeri među najprodavanijima su na svijetu. Osim toga, sam iPod je gadget s najviše dodataka - možete ga obući, smočiti, povezati s drugim uređajima, staviti u automobil...

Internet bitku bije

Godina iza nas, osim rata glazbenih servisa, donijela je još jedan u kojem su se također sukobili giganti - Microsoft, Google i Yahoo. Ova fronta dosta je široka, pa se i na svakoj razini stvari odvijaju drugačije, no uglavnom u korist Googlea. Google, najpoznatiji pretraživač svijeta i jedan od najomiljenijih svjetskih brandova, uspio je do korisnika doći usmenom predajom i privući ih na svoju minimalističku početnu stranicu i hard core pretraživanje. Vrlo brzo dospjeli su na prvo mjesto na listi najpopuplarnijih pretraživača mičući s prvih pozicija MSN i Yahoo. Ne bi li ih sustigao Microsoftov je MSN ove jeseni predstavio beta verziju njihovog novog search enginea. Beta verzija bi do finalne trebala dogurati uskoro, a najavljena je i mogućnost pretraživanja desktopa. No, sam su pretraživač i njegove mogućnosti, razočarali.

Korisnike nije previše oduševio zbog tehničkih problema koji ga prate, a osim toga, pokazalo se, nije točan kao Google. Ipak, ima tu nekih noviteta poput "pretraživanja u blizini", koje će pronaći lokalne informacije po korisnikov IP adresi, što se u beta verziji također nije pokazalo pretjerano korisnim. Nudi se također i personalizacija po niz drugih parametara, a zanimljiva je svakako opcija pretraživanja po Encarta enciklopediji, preslušavanje glazbe iz MSN Music servisa i sličnog. Analitičari Busines Weeka utvrdili su ipak kako MSN-ov search ima još dalek put za prijeći ako želi sustići Google. U Microsoftu pak, računaju i na pretraživanje desktopa no i tu ih je Google pretekao, predstavivši nedavno beta verziju Google Desktop Searcha.

Nedugo nakon što je predstavljen i sami smo odlučili iz čiste znatiželje instalirati ovu aplikaciju i vidjeti o čemu je riječ i kako će nam služiti. Riječ je svakako o aplikaciji pred kojom bi mogla biti sjajna budućnost. Pretražuje naime korisničko računalo, a mi smo u milijunima mailova (pretražuje i Office dokumente) odabrali par starijih i probali ih naći ovim alatom. U većini slučajeva pretraga je bila uspješna i vrlo brza, a jedino što bismo voljeli vidjeti u finalnoj verziji je mnogo više opcija detaljnijeg pretraživanja. Microsoft tek treba ući u ovaj segment i sustići Google. I na kraju, tu su i besplatani e-mail servisi koje nude MSN, Google i Yahoo, no u kojima se opet Google pokazao kao najpametniji.

Kada je Google 1. travnja obavijestio svijet da je pokrenuo novi servis GMail, koji nudi 1 GB prostora za pohranu podataka, nitko nije znao je li riječ o šali ili stvarnom servisu. Čak je i CNN vijest objavio, maknuo, pa ponovo vratio, a primjer su slijedili mnogi mediji. Na kraju, o Gmailu su pisali svi, pa i oni mediji kojima tehnologija nije primarna. Ubrzo nakon toga Microsoftov Hotmail i Yahoov besplatni e-mail servis proširili su prostor svojim korisnicima, no, kako smo i pisali, ostao je gorak okus u ustima, jer su to obje kompanije mogle napraviti znatno ranije, no nisu, zbog profita kojeg su dobivali naplaćujući veći prostor za pohranu podataka. Osim toga, GMail ima još jedan catch - želite li ga imati (i isprobati beta verziju), treba vam pozivinica! Stvarno nepotreban detalj, ali, pokazalo se iznimno učinkovit, jer se pokazalo baš da je pozivnica ključ. Nema korisnika koji nije poželio imati pozivnicu i mail na Gmailu, i to je svojevrstan fenomen, o kojem bi više trebali reći psiholozi i sociolozi. U svakom slučaju, riječ je o još jednom genijalnom potezu Googlea, pa možemo samo zaključiti kako će još dugo biti na prvom mjestu.

Rat browsera

Ni rat browsera ne treba zaboraviti. Riječ je zapravo o davnom sukobu iz devedesetih u kojem je pobjedu odnio Microsoftov Internet Explorer, koji ovih dana gubit tlo pod nogama, odnosno korisnike. Sve su češći sigurnosni problemi naime natjerali kako vlade pojedinih država tako i pojedine sigurnosne instutucije da korisnicima savjetuju prelazak na druge, alternativne browsere poput Firefoxa ili Opere. Tu također valja očekivati zanimljiv rasplet, a kako je krenulo, Internet Explorer će imati korisnike, no koliko postotak njih, veliko je pitanje.
Tech bitke znaju potrajati i desetljećima i vjerujemo kako će biti još i više nego u prošlosti. Samo se nadamo da će ishodi biti povoljni za nas, male obične krajnje korisnike.

hr.digg|prijavi