Borja.org

"Everything You Know is Wrong" disinfo.com

Nesumnjivo je da najbolje tech igračkice imaju špijuni. Ovaj zanat svoje korijene ima i u Rajskom vrtu; zmija je naime, kažu špijuni, bila sotonski agent koji je radio undercover kao agent s ciljem da destabilizira situaciju između Boga i Rajskog vrta. U Starom zavjetu još je mnogo špijunskih priča, a susrećemo je u Kini, Japanu, Egiptu i većini drevnih civilizacija. "Ako poznajete neprijatelje i sebe, ne morate se bojati tisuća bitaka," pisao je Sun Tzu, "Ako poznajete sebe no ne i neprijatelja, za svaku ćete pobjedu platiti veliku cijenu. Ako ne poznajete ni sebe ni neprijatelja, onda ste budala pred porazom." Osim u spomenutim civilizacijama, špijunaža nalazimo i u Rimskom carstvu, a umjesto današnjih tech igračaka, koristila se astrologija, astronomija, numerologija; čak se ponegdje špijunaža vezala uz okultna značenja.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća razvijaju se i prve prave tajne službe, poput britanskih MI 5 i MI 6, koje su pak postale model za mnoge druge agencije koje će nastati u budućnosti. Kako je jedan od povjesničara utvrdio devedeset posto špijunskih informacija dolaze iz medija. U ovom je slučaju poznat i "Yalle Report", kada je povjesničar Sherman Kent dao zadatak studentima da naprave izvještaj o snazi vojske SAD-a, samo na osnovu javnih informacija. Izvještaj studenata bio je 95 posto točan! CIA je "Yalle Report" pohranila na sigurno, utvrdivši kako je ova brojka zbog otvorenosti društva porasla za spomenutih 95 posto. Nakon napada na Sjedinjene Države 11. rujna vjerojatno je da se brojka ipak smanjila. Koncentracija je prebačena više na tehnologiju a manje na ljude na terenu zbog čega možda i nije predviđen napad na SAD. Tehnološki vjerojatno najsofisticiranija agencija jest NSA - National Security Agency, koja presreće radio komunikaciju, telefonske pozive, kao i elektronsku komunikaciju koja se odvija preko Interneta.

Kako je već poznato teroristi koji su napali SAD uvelike su se koristili Internetom, i enkripcijom pri komunikaciji, a NSA koja je ovakve stvari trebala primjetiti nije uspjela u svom zadatku. Unutar same NSA djeluje CSS odnosno Central Security Service koji je odgovoran za kriptoanalizu i kriptosigurnost. CSS ima dvije misije: razbijanje kodova ostalih nacija i davanje Information Systems Securitya (INFOSEC) za službene US komunikacije. To bi značilo otprilike kako NSA štiti komunikaciju koja se odvija iz recimo Bijele Kuće prema van i unutra. Direktor NSA je istovremeno i šef CSS-a; obje stvari spadaju pod Ministarstvo obrane. Osim što se bavi presretanjem komunikacije, NSA prati i poruke iz svemira i testiranja različitih projektila drugih zemalja. U trenucima krize, NSA daje Bijeloj Kući nešto što se naziva "Instant intell", a vodi se pod kodnim imenom Critic. Centar je NSA smješten u Fort Meadeu, koji se nalazi negdje na pola puta između Washigtona D.C. i Baltimorea.

Osim službenog imena National Security Agency, nazivaju je i No Such Agency, odnosno Never Say Anything. S koliko se informacija NSA bori govori slijedeća usporedba: Kongresna biblioteka ima 1 quadrillion bitova informacija, a toliko NSA skupi za tri sata! Računala koja se nalaze u NSA vjerojatno su, iako je to teško provjeriti, među najjačima na svijetu. Kada bi se bavili samo tehnologijom ove jedne jedine agencije, trebao bi nam prostor oveće knjige, no zbog sigurnosnih razloga, malo se zapravo zna a mnogo se pretpostavlja. Jasno je ipak da za obradu toliko količine informacija doista treba poprilično skupe opreme. Nešto od toga je ipak poznato, iako nije striktno vezano uz samu NSA. Dovoljno je pogledati dvije od ključnih komunikacijskih stvari kojima se čovječanstvo uvelike koristiti: Internet i GPS (Global Positioning System). I Internet i GPS zapravo su vojni proizvodi; Internet je trebao biti ključ komunikacije u slučaju nuklearnog rata, jer je mogao zaobilaziti mrtve točke. Primjerice, usred nukelarnog rata, Dallas je sravnjen sa zemljom. Informacija putuje iz Los Alamosa prema Washingtonu, no nailazi na sravnjeni Dallasa koji jednostavno zaobilazi tražeći drugi put. GPS je pak pod kontrolom DOD-a (Department of Defense), a također je riječ o proizvodu koji je dizajnirala vojska Sjedinjenih Američkih Država. Iako je sam Internet mlad, priča da je Internet zapravo vojni projekt pomalo blijedi, no nema sumnje kako će još ovakvih vojnih stvari dobiti širu primjenu, ali i kako će se "obična" tehnologija dobro snaći u vojnim uvjetima. Jedan od primjera za to svakako su nosiva računala. U trenutku rekonstrukcije Pentagona, koja je vrijedna oko 700 milijuna dolara, tim zadužen za samu rekonstrukciju sa sobom ima nosiva računala u koja spremaju podatke. Riječ je o računalu kompanije Xybernaut i Protolex; o Xybernautu smo pisali u prošlom broju Pc Chipa, a radi se o računalu koje se nosi oko pasa, a koje nam sliku daje putem neke vrste naočala. Cijela je stvar dakako povezana sa glavim serverom gdje su podaci prebacuju i odakle se vuku određene informacije.

Napad klonova i vojska superheroja

Vizija George Lucasa iz posljednjeg nastavka serijala "Rat zvijezda" možda je na neki način, kao i ostala science fiction djela, inspirirala vojsku. Office of Naval Reserach, glavni je ured pri izradi Autonomus Intelligent Network and Systems (AINS) sustava. Iza ovog se imena krije zapravo elektronička vojska, koja bi jednog dana na terenu mogla zamijeniti vojnike od krvi i mesa. Sam bi program trebao biti operativan do 2020. godine, a pokrenut je 1996. Godišnji je budžet projekta 6 milijuna US dolara. U planu je tako napraviti strojeve koji će moći djelovati na zemlji, pod vodom i u zraku. Od zadataka bi nezavisno od čovjeka mogli vršiti izviđanja duboko u neprijateljskom teritoriju, brze udare na neprijatelja, ali bi na kraju, mogli i zarobiti neprijateljske snage. "U vojsci budućnosti," kažu u Office of Naval Reserach, "čovjek i stroj će raditi zajedničkim snagama da ostvare zadane ciljeve.

Strojevi će zapravo omogućiti brže izvršenje pojedinih misija, a sve pod kontrolom najviših zapovjednika, koji će dakako biti ljudi." Na pitanje što će se dogoditi ako stvari izmaknu kontroli, pokušali smo odgovoriti u broju 88, pa se za mračnu viziju budućnosti posavjetujte s ovim izdanjem Pc Chipa. Ključna stvar u ovoj priči strojeva ratnika, jest i kreirati bežični vojni Internet, povezan satelitima, a koji će moći procesuirati velike količine podataka, koje pak dobiva od spomenutih strojeva, a koji se kreću velikom brzinom. GPS i radar su odbačeni kao opcije zbog velikog rizika koji dolazi sa njima. Office of Naval Reserach se ne boji da bi informacije koje "vise" u zraku mogle biti ukradene ili ometane, ako se razvije noviji sustav. Trenutno, spomenuti ured radi na strojevima koji su razvijeni u Advanced Ceramics Research, sa namjerom da prate kitove. Sami vojni strojevi biti će opskrbljeni sa gomilom senzora, poput onih za detekciju kemijskog ili biološkog oružja, tu će se nalaziti i audio senzori, real time video, noćni i infracrveni vid. Osim toga, moći će letjeti dvadeset i četiri sata bez punjenja.

Ljudi koji razvijaju strojeve tvrde kako će osim u vojnim akcijama isti moći učestvovati i u spašavanju unesrećenih pri nesrećama, odnosno obavljati funkcije koje čovjek ne može obavljati. Osim u science fiction knjigama i filmovima, vojska je inspirirana i super herojima. Posljednji slučaj koji je potvrdio da je ovo i više nego istina, dogodio se krajem ovog ljeta kada je Massachusetts Institute of Technology iskoristio superheroja iz "Radixa," autora Ray and Ben Laia. Na osnovu slika ovog supeheroja, Massachusetts Institute of Technology dobio je petogodišnji ugovor vrijedan 50 milijuna US dolara. MIT tvrdi da će oprema na kojoj rade, a koja je slična spomenutom superheroju, omogućiti prelazak vrlo visokih zidova, efikasnu obranu od metaka; uz to, zaliječivati će rane od metaka, štititi od kemijskog i biološkog oružja ali i omogućiti onome ko ga nosi da bude nevidljiv. MIT je na kraju priznao da ih je lik Valerie Fiores iz "Radixa" inspirirao kada su radili ponudu za vojsku. Razlika je, to su utvrdili i autori stripa i ljudi MIT-a, što autori prodaju znanstvenu fantastiku a MIT znanost. Ugovor MIT-a sa vojskom, vrijedan 50 milijuna US dolara, jedan je od najvrijednijih koje su dobili. Na sličnoj stvari radi i Institute for Soldier Nanotechnologies, koji radi na razvoju nanotehnologija koje će koristiti vojnicima. Laičkim riječnikom, raditi će se na razvoju super materijala koji će omogućiti da vojnici budućnosti s pravom nose takav naziv. Institut bi trebao raditi na razvoju ovakvih materijala i na zaštiti vojnika. Iako sam institut u imenu ima prefiks nano, ljudi koji iza njega stoje, ne namjeravaju se kretati naravno samo u tim okvirima, a predviđaju kako će Objective Force Warior biti razvijen do 2012. godine, no kako će se pravi utjecaj instituta osjetiti tek za dvadeset do trideset godina.

Znanstvena fantastika je dosta inspirativno područje za vojne tehnologije; dobar primjer za to nalazimo i kod zaštitnog polja ili, kako ga u "Star Treku" nazivaju, "Force Fielda." Analitičari su davnih dana utvrdili kako je jedna od većih prijetnji u opasnim zonama običan bacač granata (RPG), koji je i jedno od najjeftinijih oružja pa se samim tim i dosta koristi na problematičnim lokacijama. Električno zaštitno polje, koje je razvila vojska Velike Britanije, dokazano je odbila napade RPG-om, minimalizirajući štetu na najmanji mogući broj. Iako je test uspio, polje na kojem radi Defense Science and Technology Labaratory, biti će funkcionalno za desetak godina. "RPG-ovi su vrlo rašireni," kažu analitičari, " a ako sumnjate, pogledajte Black Hawk Down." Američka vojska spremna je potrošiti oko 75 milijuna US dolara na razvoj ovakve obrane različitih vojnih vozila, dok je u protekle dvije godine na ovakva istraživanja potrošila oko 110 milijuna US dolara. Ipak, riječ je o specifičnom rješenju za specifičan problem; električno polje neće zaštiti od napada tenkova ili bombi iz zraka. Zato se radi i na razvoju autonominih vozila, koja "ne moraju brinuti" o ovakvim napadima. Jedno je od njih i Spinner, vozilo na šest kotača, koje se može kretati po gotovo svakom od terena. No, čini se da se najviše radi na novim oklopima vojnika, koji su daleko dogurali od opreme koju znamo. Unutar njih je integrirano sve što se integrirati moglo, preko ručnih računalo do senzora koji otkrivaju kemijski sastav određenih suspatnci pronađenih na terenu. Ovakvo odijelo mora biti lagano, toplo, i mora pružati korisniku informacije o stanju na terenu, davati mu koordinate ostalih vojnika, i smanjivati mogućnost smrti. Lagana oprema odnosno odijelo, smatraju analitiačari, promijenilo bi i ulogu žena u ratovima jer bi bile sposobne nositi istu količinu opreme ko njihove muške kolege.

No, ako upale svi projekti na kojima se radi, možda vojnici više i neće biti neophodni. Dragon Eye također je jedan od njih; riječ je o malenom avionu koji ima sposobnost špijunskog nadgledanja, a koji se već i koristio u Afganistanu. Tako će sada umjesto Navy Seala ili SAS-a duboko u neprijateljski teritorij ulaziti maleni avioni, koji su teško zamjetljivi a koji jednako dobro obavljaju zadatke nadgledanja terena. Osim aviona, postoji i ovakav helikopter ali i slična vozila. Malena špijunska vozila korititi će se u urbanim područjima, gdje je neophodno imati pogled u zatvorene prostorije. Ovakvi uređaji opremljeni su svakojakim senzorima, video kamerama i bežičnim modemima kojima se podaci šalju u prijenosno računalo koje je smješteno u blizini, a odakle podaci idu na centralni vojni server glavne komande. Za razliku od velike braće, ova vozila ne nose nikakvo oružje. U Afganistanu se koristio i Predator - letjelica koja je bila opremljena sa oružjem a sa kojom se upravljalo iz baze. Ova bi UAV (unmanned aerial vehicles) mogla odrediti budućnost ratovanja jer bi se mogli nalaziti na vrlo visoko, pogonjeni sunčevom energijom i opremljeni smrtonosnim oružjima; kao takvi djelovbali bi efikasno a sa manje mogućih ljudskih žrtava. Osim svega nabrojanog, vojska se uvelike koristi prijenosnim računalima, ručnim računalima i općenito računalima svih vrsta. Njihova je primjena u vojsci već toliko uobičajena da ih se ni ne spominje previše jer su jednostavno postali dio svakodneven ratne opreme. Neka su pak od računala, poput Black Maca (Se 30 1891 T) navodno dizajnirana isključivo za potrebe vojske. Sumnja se da je ovo računalo napravljeno za National Security Agency, a teorija je o njemu velik broj.

I sve ovo što smo spomenuli tek je vrlo maleni dio onoga na čemu se radi. Dobar je dio informacija o tekućim vojnim tehnologijama i primjeni tehnologije na vojsku smješten negdje na Internetu. Potrebno je tek malo surfanja da bi saznali na čemu se trenutno radi, koje su opcije budućih ratova, kao i teorije kako bi sve to moglo izgledati. Teško je ne zapitati se ako znamo sve ovo što znamo, koliko je tek onoga što ne znamo? Nesumnjivo je da se radi na koječemu, i uvjereni smo da je budućnost ratovanja zakopana negdje u top secret dokumentima a da su sve informacije do kojih se može doći više ili manje odvraćanje pažnje. Prava stvari, još su uvijek skrivene, ali barem postoje neke naznake što je u planu. Ako ništa, skori mogući napad Sjedinjenih Država na Irak, mogao bi otkriti pokoju od high tech igračaka napravljenih za potrebe vojske. A ako imate viška vremena, možete i sami provjeriti istinitost tvrdnje po kojoj se 95 posto špiujnskih informacija može pronaći u medijima; disinfo.com kojeg smo citirali biti će dobar izvor za sve conspiracy fanove.

(pc chip 90, studeni '02)

hr.digg|prijavi