Borja.org

Kada je tek počinjala američka ofenziva Iraka različiti su mediji, koji se tehnologijom bave, donosili i pregršt novosti o super hit tech stvarima koje će koristiti, pretpostavljajući dakako kako će im to dati i znatnu prednost. No, kako piše MIT-jev Technology Review, gerilski rat ostao je gerilski rat, a tehnologija je uglavnom zakazala. Pokazalo se to i tijekom zadatka nazvanog Objective Peach, koji se dogodio krajem travnja 2003.

Američke snage imale su jaku tehnološku podrške u vidu satelita, malenih bespilotnih letjelica, detektora kretanja, topline i svega ostalog. Bandwith je bio četrdeset i dva puta veći nego tijekom prvog zaljevskog sukoba, čime je jedinicama na terenu trebao biti omogućen pristup podacima u realnom vremenu. Vozila su praćena novim sustavom pa se u svakom trenutku znalo gdje je koji vod, a mogli su se čak slati i e-mailovi!

Ipak, obavještajni podaci nisu bili najtočniji, a to su najbolje osjetili pripadnici 69-te oklopne, koji su se nalazili u sjevernom dijelu Bagdada, te kretali prema aerodoromu, a do kojih nikakve informacije o iračkim snagama nisu dolazile. Kada su zauzeli ključni most, postavili su obrambene pozicije čekajući pojačanje. Jedino što su uspjeli presrest je informacija da se prema njima kreće jedna iračka brigada, i to južno od aerodroma prema njima. Na kraju, niti jedan senzor i nova tehnologija nisu im otkrili da prema njima idu sveukupno tri iračke brigade: tridesetak tenkova, artiljerija i oko deset tisuća vojnika. Ameri su imali oko tisuću vojnika, trideset tenkova i četrnaest Bradleya.

Analitičari su nedolazak informacija do prvih linija nazvali zgodnim terminom - Digital Divide, zaključivši kako su u cijeloj priči uvijek nedostajali mali i užasno bitni segmenti, koji bi prvim linijama dali jasniju sliku o stanju na terenu. Svjesnost o situaciji na terenu uvijek je bila niska, na što Pentagon nije računao. Od problema, spominje se i zastoj u vezama, greške u softveru, ali, nevjerojatno, i prevelika količina podataka. Ponekad toliko ih je stizalo da običan čovjek nije stigao sve pohvatati pa su morali povremeno zaustaviti ovaj informacijski priliv.

Bilo je dakako i uspješnih tech misija. Tijekom jedne od jačih pješčanih oluja radarom (u jednom od spy aviona) je primjećena Republikanska Garda u blizini američkih snaga. Bombarderi su ih napali satelitski navođenim bombama, dok je sustav Blue Force Tracker omogućio da se zna gdje su smještene prijateljske snage.

Nova vojna doktrina, odnosno revolucija na koju Ameri računaju zove se force transformation, a uključuje robotska vozila, zemljana i zračna s velikim tech mogućnostima (detekcija, uočavanje mete, komunikacijske sposobnosti i sl.) koja podržavaju "umrežene vojnike". Stvar je, kažu stručnjaci, poprilično komplicirana. Future Combat System trebao bi uključivati najmanje 31 milijuna linija koda, a koštat će više od 100 milijardi dolara. Softver bi procesuirao podatke, identificirao prijateljske i neprijateljske snage, određivao mete, vodio ka odlukama; nešto slično kao u filmu Ratne igre (nadam se ne doslovno slično). Rat u Iraku trebao bi predstavljati prijelaznu točku ka ovom razdoblju novog ratovanja.

hr.digg|prijavi