Borja.org

Cijeli svijet raspisao se i raspričao o Wi-Fi tehnologijama i bežičnoj budućnosti koja nam slijedi. Wi-Fi priča dosta je kompleksna i grana se ne baš u beskonačno mnogo pravaca, ali svakako u dovoljan broj njih da bilo tko s osjećajem za trendove i business poželi biti njenim dijelom. Posljednja istraživanja i analize tržišta pokazuju pojačan rast, čemu je ponajviše doprinijela standardizacija 802.11g tehnologije, što je pojeftinilo bežičnu tehnologiju 802.11b, pa su i obični i korporativni korisnici "navalili" na ovakve proizvode.

Tijekom 2003. godine prodano je 22,7 milijuna bežičnih kartica za prijenosna računala, što je u odnosu na godinu prije povećanje od čak 200 posto. Posljednji je pak kvartal protekle godine iznenadio i samu industriju - nosio ju je korisnički segment koji je porastao za 74 posto, dok je korporativni narastao za 26 posto.

I pitanje sigurnosti se popravilo. Wi-Fi, koji je po većini istraživanja bio poprilično nesigurna tehnologija, u tom se segmentu odnedavno stabilizirao. Posljednje istraživanje na temu Wi-Fi sigurnosti pokazalo je kako je u Velikoj Britaniji u posljednjih dvanaest mjeseci poboljšana sigurnost bežičnih mreža koje koriste kompanije. Istraživanje je provela kompanija RSA Security i otkrila kako 66 posto mreža koristi enkripcijski sustav integriran u Wi-Fi, što je velik porast jer se u posljednjem istraživanju pokazalo da ovakvu zaštitu koristi tek 37 posto kompanija. Također je utvrđeno kako kompanije unatoč čestom i negativnom pisanju o sigurnosti bežičnih mreža iste uvelike koriste - korištenje bežičnih mreža se u Velikoj Britaniji u dvanaest mjeseci povećalo za 235 posto. Vijesti su dobre i za poslovne i za obične korisnike.

Bežične kave

Među prvim javnim mjestima koja su uvela bežične točke ili Hot Spots bili su američki McDonalds i Starbucks. Sat vremena bežičnog surfanja u Starbucksu korisnike košta oko šest dolara (na Karibima besplatno -> str.148), dok McDonalds nudi različite modele pa sat vremena košta nešto manje. No u ovoj kompaniji još uvijek traže idealan model naplate, razmišljaju i o kombinaciji jela i bežične usluge. Na primjer, naručite Happy Wi-Fi Meal, koji je nešto skuplji, ali vam istovremeno daje i pristup Internetu i igračku.

U San Franciscu, gdje su u McDonaldsu nedavno integrirane bežične točke, dva sata surfanja planiraju naplatiti 4,95 dolara. Dok se u McDonaldsu nadaju kako će na taj način privući više kupaca, analitičari se pitaju želi li netko uopće provesti toliko vremena u fast food restoranu. Možda bi se i Starbucks i McDonalds mogli ugledati na franšizu Schlotzsky's koja je testno na nekim lokacijama uvela besplatan Wi-Fi pristup. "Naplaćivati Wi-Fi u restoranu isto je kao i da naplaćujete sol i papar", kažu u Schlotzsky'su, čime su, vjerujemo, privukli više korisnika negoli će privući McDonalds u San Franciscu.

Bežičnih javnih mreža sve je više, čemu se korisnici mogu samo radovati. U nas baš i ne, jer situacija i nije na stupnju razvoja kao na Zapadu. Jedna od prvih bežičnih javnih mreža, ako ne i prva, stvorena je na četvrtom (kasnije i na petom) Motovun Film Festivalu, gdje su se posjetitelji, udobno zavaljeni u jedan od tamošnjih lounge barova, spajali na Internet prilično masovno. Ovakvo i slično korištenje bežičnih javnih mreža samo događanje u tehnološkom i trendovskom smislu dižu na jednu višu razinu, pa bi doista bilo lijepo vidjeti više WLAN-a u nas.

Marine su, primjerice, idealne za nešto takvo jer je njihova klijentela vjerojatno spremnija izdvojiti novce za bežično spajanje na Internet, iz udobnosti vlastitog broda. Takav pristup su isprobali u Španjolskoj i vjerujemo da će se širiti. Model naplate ipak još uvijek ostaje veliko pitanje, on i jest jedan od razloga zašto WLAN nije u većem usponu. Analitička kuća Giga Research utvrdila je protekle godine kako će 3G opasno konkurirati WLAN-u, te je korporacije savjetovala da izbjegavaju ugovore duže od šest mjeseci odnosno da odaberu model plaćanja pay as you go.

3G + Wi-Fi

T-Mobile rješenje vidi u integraciji 2G/3G i Wi-Fi mreža - ona bi trebala već ovog proljeća omogućiti korisnicima mobilni broadband, čime će se, kako je rekao izvršni direktor T-Mobilea Rene Obermann na 3GSM konferenciji u Cannesu, vratiti milijarde eura uložene u 3G razvoj. T-Mobile trenutno ima 4700 bežičnih točaka po svijetu (4000 u SAD-u i 700 u Europi), a do kraja godine planira imati deset tisuća, pri čemu će četiri tisuće biti u Europi, a šest tisuća u SAD-u. U Europi tako planiraju primijeniti isti model kakav su primijenili u SAD-u, gdje im početak i nije bio sjajan. Drugi su operateri tada nudili brže i jeftinije veze, do Starbucksovog trenutka - ova franšiza nije bila zadovoljna tadašnjim Wi-Fi operaterom MobileStar, koji je na kraju bankrotirao pa ga je T-Mobile kupio i uložio oko 100 milijuna dolara u dvije tisuće bežičnih točaka po Starbucks lokalima i u cijelu priču, nakon čega su i ostali operateri počeli prepoznavati pravu vrijednost bežičnoga. Model spajanja 3G mreža i Wi-Fi-ja mogao bi biti dobitna kombinacija.

Po Gartneru, do 2006. godine svijetom će šetati 99 milijuna bežičnih korisnika, a kako vidimo, za sada se Wi-Fi nudi uglavnom poslovnim korisnicima, kojima je pristup Internetu jednostavno neophodan. Shvatili su to i u nekoliko europskih kompanija koje su Wi-Fi odlučile integrirati u vlakove. Ovakvu uslugu trenutno testiraju GNER i Virgin Trains, a početak testova najavila je i kompanija Eurostar. Potonja bi kompanija postojeći set starijih vlakova zamijenila novim, koji će imati instalirane bežične priključke, a sam sustav ne bi radio u većim tunelima. GNER, koji je testove već pokrenuo, zadovoljan je rezultatima. Nude brzinu prijenosa podataka ekvivalentnu ADSL-u, a uspjeli su riješiti i problem tunela; u njima brzina prijenosa podataka pada, no ne znatno. Uz prijenosno računalo, korisnici koji se žele spojiti na bežičnu mrežu GNER u vlaku moraju imati i kartu za prvu klasu, u kojoj će se usluga nuditi. Virgin Trains, treća kompanija koja testira uslugu, najavila je njeno skoro uvođenje u javnu upotrebu.

Wi-Fi se našao i u nekim od hotela i aerodroma u SAD-u, a uslugu GoPort nudi AT&T Wireless. Za sada je u pitanju tek nekoliko stotina hotela i nekolicina aerodroma, no u planu je daljnji razvoj, kao i širenje bežičnih mreža po ostalim javnim lokacijama. Kako smo i pisali u prošlom broju pc chipa, The Institute for Electrical and Electronics Engineers radi na standardiziranju bežične tehnologije skrivene iza brojke 802.16 i imena WirelessMAN (Wireless Metrpolitan Area), koja bi računalima trebala omogućiti bežično komuniciranje i na kilometarskim udaljenostima.

Najmanje dvadeset i pet kompanija se pridružilo inicijativi - među njima su Intel i Nokia. Oni koji su inicijativu pokrenuli smatraju kako bi WirelessMAN mogao dati znatan zamah bežičnome broadbandu. Ova je tehnologija, naravno, u potpunosti bežična i oslanja se na bazne stanice odnosno bežične modeme u računalima; u teoriji bi trebala omogućiti i znatno brži prijenos podataka od dosadašnjih standarda.

Svijet bez imalo sumnje ide u bežičnu budućnost, a kako možete vidjeti u ovom kratkom pregledu, količina poslovnih opcija doista je velika. Ako se neke kompanije i ne odluče ući u direktan Wi-Fi posao, uvijek im ostaje mogućnost reklamiranja unutar njega. Analitička kuća InStat/MDR analizirala je situaciju u SAD-u i došla do zaključka kako tamo ima 25 do 30 milijuna potencijalne mlađe publike, koja s nestrpljenjem očekuje inovativne servise i koja je rado viđen marketinški target. Obzirom da je riječ o velikim mogućnostima direktnog marketinga, odnosno komunikacije na relaciji brand - korisnik, mogućnosti su dobre, a response bolji nego u drugim slučajevima.

Wi-Fi na Mjesecu

Na testiranje bežičnih tehnologija bacila se i NASA (National Aeronautics and Space Agency) i to u jednom od većih meteorskih kratera u Arizoni. Rezultati su bili i više nego dobri. Svake godine NASA odabire nekolicinu inovativnih tehnologija i testira ih u spomenutom krateru, ne bi li za njih našla i "svemirsku" primjenu. Što se Wi-Fi tehnologija tiče, njihov scenarij predviđa da tijekom svemirskih istraživanja i šetnji astronauti bežično komuniciraju preko prijenosnih računala ugrađenih u svemirska odijela.

Osim toga, Wi-Fi bi se mogao naći u robotiziranim letjelicama, koje bi istovremeno "širile" Wi-Fi točke po nekom udaljenom planetu, a cijela bi priča omogućila i da se podaci šalju na Zemlju u realnom vremenu. Testirana tehnologija kompanije Tropos Technologies, koja se bavi vanjskim mrežama, pokazala se dobrim rješenjem jer je postignuta brzina prijenosa podataka od jednog megabita u sekundi. Stručnjaci kažu da ne treba očekivati brzu implementaciju jer NASA-i treba mnogo vremena da se odluči koristiti neku tehnologiju, obzirom na kompleksnost operacija koje izvode. Ipak, do odlaska čovjeka na Mars to bi se moglo ostvariti, a prva bi se ljudska misija na ovaj planet trebala dogoditi za deset do dvadeset godina.

Analitičari predviđaju...
... da će se broj korisnika bežičnih točaka s 9,3 milijuna, koliko ih je bilo protekle, ove godine povećati na 30 milijuna. Do kraja 2004., predviđa Gartner, 50 posto prijenosnih računala imat će integrirane bežične tehnologije.

Tiha zona
Rekao bi čovjek da u bežično doba nema mjesta dokle ova tehnologija nije stigla - kako smo pisali, i do nepalskih sela - no nema je baš svuda. Tiha zona nalazi se u Pocahontas Countyju, u Zapadnoj Virginiji i zahvaća radijus od nekoliko kilometara oko teleskopa Green Bank. Sam teleskop astronomima služi za "slušanje" svemira pa samim tim i mora biti apsolutna radijska tišina. Čak i najmanji šum može omesti istraživanje, a kako je tehnologija napredovala, tako je i sve veća borba da se Pocahontas County održi tihim. Srećom, planine koje okružuju teleskop dobro ga štite od civilizacije, pa nema šanse da se tamo zatekne netko s Wi-Fi karticom za prijenosno računalo. Bazne stanice su rijetke i podosta udaljene od teleskopa, a važnost otkrića koja je teleskop dao garantira Wi-Fi Free Zonu.

Bežični standardi
Bežične standarde definira organizacija Wi-Fi Alliance u kojoj se nalaze vodeći proizvođači Wi-Fi hardvera i softvera. Među njima su HP, Dell, NEC, Nokia, Pal, Sony, TDK i mnogi drugi. Trenutno najpoznatiji Wi-Fi brand je Intelova tehnologija Centrino. Riječ je zapravo o tri proizvoda koja su objedinjena pod jednim brandom i smještena u prijenosna računala Centrino. Centrino sadrži procesor Pentium M, Intel 855 chipset i Intelov mrežni adapter Pro/Wireless. Osim mogućnostima bežičnog povezivanja prijenosna računala Centrino odlikuju se i baterijom koja će raditi duže od baterija uobičajenih prijenosnika.

802.11 - Prvi definirani bežični LAN, usvojen 1997. godine. Brzina mu je 1 ili 2 Mb/s na 2,4 GHz
802.11a - Omogućava prijenos podataka brzine do 54 Mb/s na 5 GHz
802.11b - Brzina prijenosa je 11 Mb/s na 2,4 GHz
802.11g - Nedavno usvojeni standard omogućava brzinu od 20+ Mb/s na 2,4 GHz

Wi-Fi siteovi
Wi-Fi valja pažljivo pratiti, bilo da ste poslovni ili obični korisnik. Obični korisnici, koji će prije svega profitirati od usluga bržeg prijenosa podataka, pristupa Internetu gotovo bilo gdje, fuzije potrošačke elektronike i bežičnoga, većinu informacija dobit će čitajući pc chip i prateći naš site. Isto vrijedi i za poslovne korisnike, no za sve one koji žele znati više postoji nekoliko dobrih lokacija. WirelessWeek.com u potpunosti je posvećen bežičnome, a nudi pregled vijesti, studije i istraživanja, bežični direktorij i sličan sadržaj. Wi-fiplanet.com nudi isti sadržaj kao WirelessWeek, no kod njih se može naći malo više toga, poput bežičnih tutoriala. Tražite li pak popis bežičnih točaka u svijetu, možete ga dobiti na adresi www.wi-fihotspotlist.com, dok je krovna bežična adresa www.wi-fi.org, gdje se smjestila organizacija Wi-Fi Alliance. Tamo je primjerice moguće naći listu bežičnih proizvoda s njihovim certifikatom. Što se domaće scene tiče, svakako svratite na podužu adresu http://marvin.kset.org/~cardi/filez/wifihr/ gdje se nalazi site udruge bežičnih korisnika, koji je poprilično dobro riješen i korisnički orijentiran.

ilustracija kioskstudio

(pc chip 107, travanj '04)

hr.digg|prijavi